Urednik i Dvanaesti će me ubiti, djelovat će im ovo kao klikbejt naslov, ali stvarno nije, nego me istinski zanima mišljenje drugih o ovoj temi. Jer pitanje Andrije Balića jedno je od rijetkih gdje nemam apsolutno izgrađeno mišljenje. Pa me onda iskreno zanima što drugi misle, ali argumentirano, ne ono zdravoseljački.
Mali Balić bio je moja slaba točka. Momak koji je bio generacijski talent, za mene neupitno većeg plafona od Nikole Vlašića, a Vlašićev nije mal. No, onda se upleo splet objektivnih okolnosti, poput one da je imao trenera koji ga stvarno nije gotivio, a i klub je Vlašića izabrao kao glavni projekt zbog sijaseta ponekad i upitnih razloga. Bilo je tu i krivice Andrije, koji se mladenački bio probećario, ali s druge strane, nije ni Vlašić u to doba bio svetac, većina onih koji ovo čita zasigurno je vidjela one fotografije s njihovih zajedničkih izlazaka van. Nije pomogao ni Andrijin otac, svi se sjećamo onog famoznog bacanja mobitela. I na kraju finalna greška u mladim godinama, otići u Seriju A. Tamo mladi igrači netalijani uspiju jednom u milijun slučaja. I nemojte sad vaditi Kviču Kvaratškeliu, on je imao 21 i pol godinu kad je došao, Balić je bio jedva 19-godišnjak, ogromna je to razlika što se godina tiče.
Nakon toga ima karijeru koja je onako, osrednja za malo boljeg HNL igrača, s par bljeskova koji su pokazivali da je talent tu negdje, zakopan iza teškog nogometnog odrastanja i nekoliko ozljeda koje su mu otežale karijeru. I sad vidim da mu na ljeto ističe ugovor sa Slovacima, pa razmišljam bih li na mjestu herr Nikoličiusa pokušao dovesti nekad veliku nadu. I nemam jednoznačan odgovor. To je ono što me muči, dovoljno sam arogantan da imam mišljenje gotovo o svemu…
S jedne strane, objektivno, u ovom trenutku Balić ne bi bio pojačanje Hajduku. Bio bi u najboljem slučaju popuna. Pitanje je, dakle, koliko je potreban u ovakvom stanju kakav jeste. S druge strane, to je Andrija Balić, jedan od najtalentiranijih momaka koji je u posljednjih 20 godina bio u Hajduku. I uvijek će se tu moći vaditi Jamie Vardy, koji je baš u ovim Balićevim godinama harao trećom engleskom ligom te je bio nitko i ništa zapravo. Budimo iskreni, jadni Vardy bit će pokriće za hrpu promašaja koje će sportski direktori i treneri napraviti, pokušavajući revitalizirati nečije karijere. No, isto tako, neki će zaboravljeni dragulji bljesnuti.
Ja ne mogu glumiti neku objektivnost ovdje, oduvijek mi je Balić bio drag igrač, “no Balić no party“. I bilo bi mi onako drago da se vrati. Ali onaj objektvni crv u meni viče da je to rizik koji se može neisplatiti. Onda mu onaj vrući ja viče kako je Andrija sad odrasliji, da je prošao neke golgote s ozljedama, što često igrače natjera da počnu puno zrelije razmišljati. A čujem i da mu se otac primirio, čak da okolo priča kako mu je žao da je ispao tolika sirovina s onim nesretnim mobitelom. I na kraju, onaj romantični dio mene će se sjetiti kako je Balić jedini razumio poteze Mile Viskija, neospornog nogometnog mega znalca, koji možda zbog raznih hm, utjecaja sa strane nije bio za ozbiljan nogomet, ali je isto tako imao talenta za poteze koje mogu razumjeti samo znalci.
I tako, pitam ja vas, što bi ste vi s Balićom, da imate ovlasti u sportskom sektoru? Čisto meni za zanimaciju, da vidim je li više ljudi uz ovo subjektivno ili objektivno ja… A odluku ne da će struka Hajduka donijeti, već je vjerojatno donijela, znaju i oni kome i kad i gdje istječe ugovor i isplati li ga se dovoditi.
