Svašta mi je ovih dana prolazilo kroz glavu, i htio sam pisati i o preslagivanju koalicije gdje se igrači šalju tamo gdje su potrebniji i o metastaziranju filijala unutar korporacije, htio sam pričati o nonsensu da je centrala te korporacije s jednim gazdom zapravo udruga građana i po svemu bi upravo ona trebala biti socios klub…
Htio sam pisati i o tome kako sam među rijetkim pesimistima oko ove sezone, isključivo iz gore navedenih razloga, ali sam onda shvatio kako to sve skupa uopće nije bitno.
Hajdukov dres simbolizira bijelo jedro na plavoj pučini.
Pošto odavno nismo na pučini, nego u močvari i kaljuži koja se zove hrvatski nogomet, ključno je samo da taj dres ostane bijel i neokaljan.
Osim u onih devedeset minuta utakmice, kad ga treba natopit znojem i blatom s travnjaka.
Diži sva jedra, Hajduče i ne daj se dušmanima. Još si nam samo ti ostao.
