Prvi
Stadion Maksimir je Zagreb, Maksimir je Hrvatska! Jedna predsjednička loža, osam ministarskih i još 18 sobičaka za pouzdanike, a ostalim posjetiteljima ni pedalj krova nijednog pisoara nego kišobran u ruke, kateter u gaće … Pa, braćo i sestre, pokazuje li ijedan objekt u Republici Hrvatskoj bolje društvo u kojemu živimo? Hoćemo li udariti bagerima na taj spomenik Domovine devastirajući ne samo kulturu sjećanja već i sasvim izglednu hrvatsku budućnost! Taj naš Maksimir, urbanistička izraslina na rubu šume – s četiri različite tribine i četiri različite pljačke – je i živi spomenik poduzetništvu u Hrvata gdje se ziđe dok iđe, gdje se ne gradi da bi se sagradilo nego da bi se nagradilo. Ta, zar ćemo u prah i pepeo i s onom ostakljenom sjevernom stijenom i 15 hiljada kvadrata poslovnog prostora u koji nikad nije kročila ljudska noga? Ovo čudo, taj najveći prozor u Hrvatskoj kroz koji nije pogledalo nijedno oko namještenika je zadnji preostatak korporativnog sustava dinamovstva gdje su kompanije plaćale Klubu za ništa, da ih se ne spominje, gdje su se u džepu – poput propusnice u ratu – čuvale uplatnice s primateljem Hašk/Croatia/Građanski/Dinamo. Jednostavno rečeno: ovo posrano staklo je obraz Kluba.
Drugi
Maksimir je ukrućeno, balzamirano dinamovstvo, pozornica čudnovatog doprinosa našega najkatoličanskijeg i najhrvatskijeg kluba svjetskoj povijesti nogometa jer, ponovimo i to, biti Dinamovac nije samo navijačko opredjeljenje nego duševna opačina, jedan oblik moralne izopačenosti! Rušenjem Maksimira ruši se i hrvatska ligaška nogometna povijest i ta dična historija postaje samonikla biljka bez korijena: gazda u bijegu, kuća u ruševinama … hoćemo li to doista dopustiti? Uostalom: kako će “građanski” Dinamo – jedini klub na svijetu bez rodnog lista – zagrabiti dublje od 1945. ako se Maksimir sruši: s HAŠK-om ga ne veže ništa, s Građanskim barem ta ledina na istoku grada. Ne moramo ni ići tako daleko, Hrvatice i Hrvati: zar ćemo stvarno dopustiti da nestane mjesto na kojemu je Kapetan u svibnju 1990. skočio na milicajca i srušio Jugoslaviju? Žrtva je bila golema i taj nesretni Boban – koji se i dan danas žrtvuje i obnaša sve funkcije u Dinamu – nakon tog diverzantskog čina i rušenja Juge nije igrao niti punu godinu dana za reprezentaciju SFRJ!?
Treći
Gdje će Dinamu biti bolje i kako mu uopće može biti bolje i misle li doista danas Plenkovič i Tomašević i naša Majka Crkva, donator kvadrata, uopće na Klub? Zar svima nije jasno da je Dinamo isto što i Maksimir, da je on obitavalište i hram i da nikad nije sigurno hoće li se mačka posrati u novu kutiju s pijeskom!Pa, tu na na dinamovom hibridu je sve hibrid, složevina i laž i ovdje kad nešto modro leži u šesnaestercu sudac već uzima zrak da ga zvižđukne, ovdje smo desetljećima izvan euklidskog prostora kad je u pitanju zaleđe, ovdje se crte povlače po ložama, ovdje je, ćuli smo, VAR soba restoranski separe sa živom glazbom, ovdje se trideset godina razvija to instinktivno ponašanje koje jamči uspjeh i još i dan danas svekoliko HNS-ovsko podaništvo svrće pogled na Tatin pretužni prazan stolac u središnjoj loži. Zar Dinamu treba “nogometni stadion” i kakve Dinamo ima veze s nogometom?
Četvrti
Ne treba mnogo da se shvati kako se ovdje umiješao i stanoviti misticizam numerološkog tipa koji naprosto sam od sebe nudi očuvanje Maksimira kao neugaslog spomenika beščašća. Nova Kranjčevićeva će, kažu, imati kapacitet 11.163 gledatelja, a prosjek maksimirskih tribina u HNL-u je koliko? Pa: 11.019! Eto! Svi stanu svi i još onih, zakonskih 5 posto hajdukovaca će žandar natiskati pendrekom! Uostalom, svi znamo kako je plan da se ove godine zbog neposluha izbaci Lokomotiva pa će stadion biti samo Dinamov! A Maksimir neka stoji: kao djedova puška kremenjača na zidu, kao babino prelo, kao povijest koje se ne treba odricati!
Peti
Konzervatori, urbani planeri i svi pravi Purgeri nisu za rušenje! Uostalom: ako Poljud ima jednog arhitektu, ovdje ih je barem deset! Zar su Domac, Turina, Erlich, Neidhart, Kincl, Filopović … važniji od Magaša? Zar ćemo uništiti sjećanje na vizionare i financijaše Vrhovca, Novosela i ostale? Ne pada li rušenjem u zaborav čitava hrvatska povijest kleptomanije, njezina najslavnija epizoda, prapočelo jamljanja: Univerzijada kao najveća pljačka saveznih fondova u povijesti, manifestacija koja je umalo posve uništila topčidersku tiskaru dinara na kojoj su nam i sami Srbi čestitali! Ta, zar mi ne razumijemo da se pola hrvatske ekonomske pameti Devedesetih – i barem dvojicu hrvatska premijera – regrutiralo iz te mudrosti Sveučilišnih igara 1987.!? I sad, što? Srušiti Maksimir, nakon što se i Cibona zaljuljala?! Nećeš, bando! Nećete Tovari!
Šesti
Kad smo kod Tovara, valja naglasiti kako Maksimir nije samo Dinamov spomenik, kao što – ispričavam se na usporedbi – koncentracijski logor nije samo njemački spomenik. Što sa žrtvama?! Što ćemo mi zagrebački Hajdukovci reći unucima ma izlasku iz Zvjerinjaka nakon što se zbriše trideset godina pljačke i ponižavanja? “Vidiš Ante, ovdje gdje je sad ovaj stadion, “Arena Tomislava Tomaševića Senfa”, tu ti je isključilo 1999. Tonća Gabrića pa je ušao Pletikosa, tu je #Obitelj #HNS, tu na istoj brokvi u svlačionici svakom pravom Hrvatu biva obješen dres Dinama i Repke čim debitira za Modre! Stoga, neće ići, gamadi rušiteljska! Kao porezni i prirezni obveznici mi tražimo očuvanje autentične lokacije, rodilišnog boksa Svjetskih Doprvaka! Maksimir treba mir!
Sedmi
… i na kraju, ‘ajde: ako ga baš morate srušiti, evo vam Poljud! Razmontirajte ga i nosite, ne pitamo vam ni eura! Ploče od leksana su već poletjele k vama! I mi, Hajdukovci, bi, naime, nogometni stadion i ta najnovija fora “Zagrebu dva, Splitu nijedan” u koju upire suznim nostalgičarskim okom i splitska kulturna elita, neće proći! Prestanite nas stoga zajebavati sa očuvanjem Poljuda kao nacionalnog monumenta da vam ne bi još i kakav referendum o Maksimiru uvaljali s prepametnim pitanjem “Jeste li za rušenje Maksimira pa da nemamo gdje igrati?” kao što prepametni serkaju po splitskim ispostava zagrebačkih medija.
(Možemo mi i drukčije: Ne sačuvate li Maksimir slijedeći put vadimo najjače karte i obraćamo se civiliziranom svijetu i međunarodnoj javnosti jer ovime se, drugovi i drugarice, nesumnjivo zatiru i tragovi antifašizma … Naime, kaj: sjetite se Akcije Stadion 1941. i onog razvrstavanja … dečki, pak vam velim, ne bu to z rušenjem išlo sam tak!)
Kleme Poduje
