Pozdravimo našu Izabranu Vrstu kako dolikuje!
Zaželimo dobrodošlicu u naš skromni nogometni hram njima, Otpočetka Posvećenima, Bezgrešnicima, Šampionima Skrušenosti, Prvacima Sebedarja kojima je eto sudbina dodijelila naizgled unizujuću zadaću da pronose Hrvatstvo u kopačkama po blatnim ledinama umjesto za kakvom suvremenom Zvomirovom Krstionicom s wifi svezom i optičkom kablovinom debljine, da izvinete, Mandžinog palca.
Pozdravimo, kažem, Najdražeg Gosta koji je u našoj Hrvatskoj Svugdje Domaćin pa i u našem gradu, nekoć dičnoj varoši odavno ispražnjenoj od pameti. prkosa i dostojanstva, a sad će u ovaj divan četvrtak navečer i od ljudstva – svih onih Suvišnih, Sumnjičavih, svih onih koji će se kad-tad morati ukloniti i razumijeti ovu repkašku varijantu akcije Sidi Na Moje Misto.
Mahnimo dakle pozdravom dobro odgojenim mladićima kojima su, kaže legenda, mame rekle da uvijek gledaju u smjeru vožnje da im ne bude muka te stoga nijedan u HNS-ovom čarteru nikad nije skinuo slušalice s Nadom Topčagić, zavrnuo glavom unatrag pa kao igrač “dobrog pregleda terena” učas ugledao kompletnu Sudačku komisiju – Brunčije, Novake, Svilokose – uza njih dični menagament Nogometa horvatzkoga – Miška, njegovog paškog komšiju Kustića, Črnka, Šiku – vrsne eksperte čije su porculanske navlake na zubima starije od diploma. Kažem, nijedan smjeran mladić koji će istrčati na Poljud nikad nije ni pomislio: čekaj, jedan, dva, tri, četiri … devet! Devet, a deset klubova u HNL-u?! Pa tko fali, koji nisu s nama?! Ta, tko bi sad baš, molim vas, pogodio da baš iz Hajduka uvijek netko eto zakasni na polijetanje?!
Pozdravimo, da ponovimo, te naše jedine Duhovne Vođe, tako mlade ljude, a već lišene častohleplja, one koji čini se sve razdijeliše siromasima, nesklone materijalnim stvarima pa čak potisnutog spomena i na te nesretne milijune koje su u gotovini dobili od Tate, kako se čini Jednog Jedinog Zlotvora, uništio nam smjernu mladež umalo!
Uzviknimo ovaj četvrtak triput hura-hura-hura svima Njima lišenima Sjećanja! Zar je naš gubitak Nade veći od njihove žrtve?! Nije i ne može bit! Nepravda je temelj pravde jer da nije Njihove nepravde što bi našom pravdom ispravljali? Oni su malo Zlo koje stoji u temeljima našeg postojanja!
Pozdravimo Izbornika, Gospu od Nuttele, skrušenog webcam hodočasnika i cjelujmo njegov dični taban ižuljani, umalo odebljao koliko i obraz pod masnim uvojkom – lijepo je vidjeti tog misionara među nama, u zavičaju Trojice Nevjernika koje je uspio protjerati iz Hrama Franke Ćorlukine – Kalinića, Rebića i Livaje – ne sumnjamo kako će njegov ONK (Obiteljski Nogometni Klub) Varaždin nahvatati 11 juniora ili kakvih zgubidana s gajbi ispred vatrogasnog doma da odigraju Tekmu protiv Najhrvatskijeg Nogometnog Kluba jer ipak ovoj seriji prijateljskih utakmica koje Modrima predstoje do kraja Sezone treba dati kakav-takav privid nadmetanja.
Potom pozdravimo Rekonvalescenta Na Lijevom Boku, trademark našeg lokalnog hajdučkog Lječilišta u kojemu svi mi obolismo, on jedini zdrav izađe, mahnimo Prokockanome koji nije prokockao prigodu pljunuti u lice Hajdukovim navijačima, jedinim ljudima koji su ga ikad voljeli. Vrime je: bodrimo zato zdušno uglas tog nesretnog mladića koji će se valjda znati prilagoditi Poljudu te potrčati, uklizati, možda i potegnuti po golu – sad ipak napokon igra za svoje, a ne za Nas.
Ustanimo s pogledom na Ložu: doći će Umalo Skuštinar, Kum Panja Jeličića, taj Tatin Izbornik “on meni preko računa ja njemu u kešu”, te naš Plete Hobotnica s jednim preostalim krakom likvidnosti! Sedam pijanih Legendi Kluba stiže u ložu B po A HNL Honorar, analitičari svega postojećega, Jela Hajdukovac, usto i lingvist, neumorni Lovac na Govornika Španjolskog Jezika, a i sva naša Hajdučka Srca pozdravimo, njih što tradicionalno na sjevernom izlazu iz tunela Sveti Rok već čisto dobro sriču Kuiš, kaj ima i sve im se otada pa do danas modri pred očima. Molimo, stolac počasni svima njima zaslužnima – Raketu i druge izdajnike ćemo, ne brinite, torpedirati!
Pozdravimo i dvojicu nesretnjaka kojima su zajamčene minute, Marija i Nikolu, naše momke ovdašnje koji za Stožer Nacionalne Vrste nisu nogometaši nego Balans Za Južna Domaćinstva. Bude nam, dragi Saveže, neugodno zbog tog preostatka prošlosti koju smo odavno nadišli: ovdje pod Marjanom, naime, više nema nikoga kome se trebate dodvoravati. Mi smo se predali i ne želimo se više ni sjećati jednog iscrpljujućeg tridesetgodišnjeg uzaludnog rata, besmislenog pothvata otpora u koji smo bili uvučeni staromodnim idealima pravde i istine. Osim toga, trenutačno smo ionako zauzeti posve pragmatičnom zadaćom: Obranom Nacionalnog Koeficijenta, smisla nogometa u Hrvata, Neizrečene Športske Misli dr. Franje Bučara, tojest grčevitom borbom da naš bijedni lokalni klub ne bude prvak. Do koje smo sramne razine mi zanovjetala s Juga upropastili Hrvatski Nogomet da ga evo jedino mi možemo na kraju našom hinjenom nesposobnošću spasiti!
Vjeruj Repko: nije nama više do nas.
I ne zamjerite zbog ruševna stadiona: naša premudra Domovina u nj nije uložila nijedan hrvatski dinar, kunu niti euro – a i što bi i čime smo to zaslužili? – nu, napravit će Plenki vama uskoro dva stadiona u Glavnom Gradu pa ćete moći birati Kranjča ili Maksimir, a i mi ćemo se, Bogu hvala, napokon prestati domaćinski crvenjeti zbog Infrastrukture.
Stoga neka vam ovoga četvrtka kroz svaku od preostalih 7649 posranih poljudskih leksan ploča prodre svjetlo, sunce Dalmacije neka svijetli nad Tekmom kao glavurda dičnog Darija Bela, neka vas ogrije sva naša Ljubav, nek zasja fleš bljeskalica svih 33.000 mobitela poviše dragocjenog QR koda na online kartama Zaslužnih Građana.
Ja nisam među njima, svjestan sam svog slabog napretka u shvaćanju Svih Dobrobiti Beskrajne Modrine presvučene Crveno-Bijelim Kockicama, a evo baš kao za nesreću ni Tekmu neću stići pogledati*.
Kleme Poduje
*neću stići pogledati – podmukao i prijetvoran orjunaški, izdajnički termin kmečavaca, pomahnitale rashrvaćene Ulice Koja Vodi Klub, koji se ponekad rabi kao eufemizam za uobičajeni izraz “sve izgubili dabogda!”
