Dok Donald Trump naizgled krajnje šizofreno nameće carine, pa ih stopira, stavlja pauziranja na njih, prijeti novima, Kina je zauzela stav od početka da neće popuštati u ovoj skupocjenoj partiji pokera.
To je problem za ćudljivog američkog predsjednika koji voli kartaške alegorije. Iako se radi o trgovinskom ratu u kojem nitko ne može pobijediti, jer trgovinski ratovi su u načelu takvi, Kina u ovom trenutku ima bolju ruku kod sebe. Iako disbalans uvoza i izvoza dvije države pokazuje da će Kini biti teže, ipak mnogo više prodaje nego što kupuje od SAD-a, Xi ima dva jaka aduta kod sebe. Prvi je da Kina ima veliku količinu američkih obveznica kod sebe. A podsjetimo, baš je nagli pad vrijednosnica bio okidač da Trump odgodi “recipročne” carine, čak niti on i njegova buljumenta zombi-suradnika nije mogla ne reagirati na nešto što dugoročno može osakatiti američku privredu.
Drugi adut je mnogo specifičniji, ali operativno i problematičniji za Trumpa, jer može napraviti trenutačni industrijski zastoj tehnološke proizvodnje. Kina kontrolira preko 90 posto tržišta rijetkih zemnih minerala, što kroz iskapanja, što kroz preradu. Bez njih je visoka high-tech proizvodnja zapravo nemoguća. A Kina je nametnula zabranu izvoza.
Što to znači za Sjedinjene Države možda je najbolje plastično pojasniti na projektu F-47, lovcu nove generacije koji je tako pompozno dobio ime po Trumpu, 47. predsjedniku SAD-a. Ove godine je projekt dodjeljen Boeingu, gdje je vjerojatnu ulogu imao poljuljan status ovog proizvođača u civilnom sektoru, a američka administracija politički oportuno je prve letove najavila za kraj Trumpova mandata. Radi se o poprilično bezumnoj prognozi, Northop Grummanu je trebalo osam godina od dodjele projekta da poleti s bombarderom B-21, a ni danas, deset godina od dojele, nemaju više od dva testna aviona. Pri tome, sve je u granicama vremenskih planova, očekuje se da bi prvi avioni zrakoplovstvu mogli biti isporučeni do kraja 2027. godine, prema predviđanjima. Četverogodišnji plan s F-47 stoga djeluje samo kao jeftini marketing, tim prije što bi se trebala uključiti i neka do sada nekorištena rješenja, što u praksi obično znači mnogo dodatnih testiranja koja traže vrijeme.
No, stvar je da ukoliko ova zabrana izvoza rijetkih minerala ostane, SAD dugi niz godina neće moći napraviti dostatan broj novih lovaca. Jednostavno neće imati potrebne sirovine za to. Istina je, postoje zalihe ovih minerala koje će omogućiti izrade testnih zrakoplova, istina je i da Oružane snage sudjeluju u gradnji najmanje jednog reciklažnog centra za ove minerale, ali sve to neće biti dovoljno za masovnu proizvodnju. Čak i ako danas Sjedinjene Države krenu u rješavanje problema nabave i obrade rijetkih minerala, trebat će desetak godina najmanje da se to dovede samo u rang pokrivanja domicilnih potreba. Kemijski elementi tako postaju jaka kineska poluga u trgovinskom ratu s Amerikancima.
Ne igra Amerima niti diverzifikacija nabave neku ulogu, kao što rekosmo Kina ima pokrivenost od 90 posto tržišta. Europa je zapravo najprije shvatila potrebu da se pitanje rijetkih minerala riješi, tako da je jedina prava tvornica za preradu s iskopom van Kine smještena u Estoniji, a u većinskom je vlasništvu kanadske tvrtke. Francuska pak s Japanom na svom teritoriju gradi najveću reciklažnu tvornicu rijetkih minerala, koja bi do kraja 2026. godine trebala početi davati proizvode te bi preuzela i preko deset posto svjetske produkcije, smanjujući tako europsku i japansku ovisnost o Kini.
Teško da će ovi europski projekti biti plus Trumpu, nije za očekivati niti od EU niti od Japana da budu prijemčljivi prodavati nešto što i njima treba, pogotovo državi čiji predsjednik nameće proizvoljne carine. Američki predsjednik svjestan je situacije s mineralima, najbolje se to vidi na njegovom mirovnom planu za Ukrajinu, gdje je glavni element baš koncesija na minerale, uključujući i rijetke. Što je jedan oblik Hail Mary, ne postoje ozbiljna istraživanja koliko Ukrajina ima tolikih materijala. No, i nešto je bolje od ništa, nesumnjivo je da bi takav ugovor MAGA mašinerija prikazala kao veliki potez Donalda Trumpa.
Svijet je tako došao u situaciju da kemijski elementi određuju tijekove ekonomske moći, a čini se kako je Kina jedina ušla u boj spremna. Velika prednost polukomandne privrede. Malo iznenađenje je da poslovično spora Europa nije ulovljena spuštenih gaća, već ima poziciju koja omogućuje sigurne buduće planove. Trump i ova moderna Amerika je trenutačno najveći gubitnik, industrija im ovisi o ovim mineralima, a jednostavno je nemaju. U svjetlu zategnutosti odnosa s Kinom, što nadilazi ekonomiju već se ozbiljno dira i nacionalne sigurnosti (pa i internacionalne, pitajte Tajvan), Sjedinjene Države stvarno su u lošem položaju. Trump je do sada pokazao da nije veliki mislilac i da nije od streteških razmišljanja. Što je dodatno za zabrinuti se. Kad u obzir uzmete američku potrebu za rijetkim mineralima, pa onda pogledate kao lupetanja o Grenlandu i Kanadi, čovjek se mora malo zabrinuti. Kanada i Grenland imaju poprilične zalihe ovih minerala, na duge staze bi svakako riješili američke potrebe.
