Vrijeme by DHMZ:
SPLIT 20.0℃ | bura 2.6 m/s
1. lipnja 2023. 07:06
FB Jure Družijanić  

Kako je voljeti i pratiti Hajduka Down Under…

PODIJELI

Tamo negdje sredinom prošlog desetljeća Jure Družijanić u mladosti zvani Đuks odselio je s obitelji u Australiju. No, nije ovo priča o iseljavanju iz Hrvatske, našim lošim uvjetima ili privredi Down Under. Ne, ovo je još jedna priča o Hajduku.


Jer odlazak tisuće milja dalje nije Đuksa maknuo od praćenja Hajduka, dapače. A još mu se dole rodio i sin, kojeg indoktrinira na bijelu boju, dosta uspješno. I ne samo to, djetetu je htio dati srednje ime Hajduk.


“Cili sam život govorija, kad budem ima sina da će se zvati Ante. Jebiga, pradid Ante, did Jure, ćaća Jure, pa nisam ja tija bit šupak pa prekidat niz. Čak se i žena slagala, za prvo dite curicu Matea žena je dobila pravo odlučivanja, ali za sina se znalo. Ali, kako je u Australiji običaj, davaju se srednja imena i normalno kako u mene mozak radi nenormalno, sinula mi je ideja da bude Ante Hajduk. Iznija sam prijedlog ženi, a ona mi rekla da nisam normalan i da zadovoljim s prvim imenom i tako je mali osta bez sridnjeg imena. Jebiga, ostalo samo na ideji”, kaže nam Jure.


Dobro, zanima nas kako je to počelo, s Hajdukom, ta zaluđenost, to obično svatko ima neku svoju priču.


“Samih početaka se ni ne sićam. Ko klinac sam uvik pratija nogomet, a i bija sam vječna golmanska rezerva u pločanskom Jadranu od pionirskog do juniorskog uzrasta. Antitalent, ali mi se sviđala ta socijalna komponenta i bio sam dio ekipe. Početkom 90-tih kao pioniri smo igrali protiv vršnjaka iz Hajduka na Poljudu. Bila je to revijalna utakmica prije utakmice između Hajduka i Inkera (Hajduk je tuka 1:0, Novaković pogodija skoro s centra). Mi smo izgubili 12:0, a ja sam uša zadnjih deset minuta i fasova samo dva, čak sam jedan centaršut pokupija. Nešta šta ću cili život pamtiti. To mi je nekako prva jača uspomena”.


Ovdje ćemo malo digresirati, jer se i ja sjećam ovog susreta. Jadran je tada imao dobru generaciju pionirsku, koja je harala po jugu Dalmacije. Hajduka je to malo bilo prepalo, nisu željeli upisati kakav loš rezultat, pa su tim pojačali u vezi s dva igrača 1978. godišta, iako je tek 79. bilo regularno. No, smatrali su da će im Igor Tudor koji je igrao zadnjeg veznog i Ivan Leko na prednjem ipak dobro doći. Vratar je bio Stipe Pletikosa, po desnoj strani je ordinirao Darko Miladin, a napad je predvodio Zvonimir Deranja. Impresivna generacija.


Nakon ovog pitali smo Juru i za jedan dio njegovog života koji je proveo u Rijeci. Kako je bilo biti Hajdukovac na Kvarneru?


“Rijeka, e.. Kad je počela ona prošla globalna ekonomska kriza, iz firme su odlučili zatvoriti ured u Pločama te su mi ponudili preseljenje u Rijeku. Prihvatio sam ponudu i proveo tamo nekih godinu i po dana. Jedna sitnica je nedostajala da ostanem tamo živit. Grad po mjeri, more, dobra prometna povezanost, rokerski đir, steka sam i dosta prijatelja tamo. Ali možda jedina stvar koja mi je išla na živce je mržnja prema Hajduku i svemu šta podsjeća na Hajduk. U Zagrebu sam studirao, ali toliku mržnju prema nama tovarima u Hrvatskoj nigdje nisam osjetio. Dva sam puta bio na Kantridi, nešta ranije kad smo pod Balakovim tukli 3:0, i jesen 2012. kad smo izgubili 1:0. Uvrede i psovke su normalni folklor na utakmicama, ali ti si čoviče moga vidit tu mržnju u njihovim očima. Tu večer su mi i brisače iščupali. Volim to uvik spomenuti, jer je uvijek percepcija u javnosti kako je Split grad slučaj, a mi Dalmatinci smo divljaci, huligani.”. Veselo je dakle bilo u Rijeci.


Pitamo i je li to praćenje Hajduka eskaliralo Down Under, znamo da sve prati unatoč i kilometrima i vremenskoj razlici.


“Pa i nije to ništa posebno eskaliralo s Hajdukom otkad sam preselio. Jedino šta za svaku utakmicu moram ustajati po noći, pa moram investirati nekoliko sati spavanja. Kad se dignem u neko gluvo doba, žena samo u snu promrlja, “opet igraju…”. Ali kad pobjede podočnjaci se brzo zaboravljaju. Kad spušimo, tad je cili dan u kurcu, po nekoliko dana ne čitam ni članke ni komentare. A to je valjda u svakoga… Po raspoloženju vidiš kako smo prošli.”


Vratimo se malo na maloga Antu, koji je za dlaku izbjegao da bude Ante Hajduk. Upisao ga je na treninge nogometa, po društvenim mrežama često piše kako sanja da mu mali bude kao Skoko ili bar Luštica (Steven Peter, ne Slavko), pa makar jedan nastup za Hajduk zabilježi.


“San svakog ćaće. Ali za početak da mu usadim ljubav prema biloj boji, pa kasnije šta bude. Ako bude valja, samo jedno znam, u Dinamo nikad neće. Tek su mu četiri godine, prčevit je, malešan ali uvik neku kontru udara. Po kući ga zovem mali Livaja, a on viče Sahiti”.


Kako živi u jednom od bastiona kapitalizma, pitamo Juru što on misli o vlasništvu kluba, treba li tu jedan klasični kapitalist koji je i vlasnik i vladar. Šaljivim odgovorom sve je rekao:


“Je li to onaj koji će lupit šakom o stol, nešto kao međugorski patriot i biznismen ili Mr. Glover ?”. Mali napomena, Đuks je član Hajduka godinama i podržava model, tako da ovakav stav nije neko čudo.


I za kraj smo ostavili ono najbitnije, kad će opet na Poljud, malo uživo vidjeti bijele.


“Ako ne uleti neka pandemija ili neka druga globalna piz…, iduće godine u kolovozu. 2020. me zajeblo, valjda neće dogodine. Davno je bila utakmica sa Brondbyjem, kad sam zadnji put bija”.

PODIJELI

Vezane vijesti

Follow Us

Split

20.0℃

NE 2.6m/s

58%

1014.2hPA
  Vrijeme oko 8h:
22℃
Pet
21℃
Sub
22℃
Ned
20℃
Pon
20℃
Uto
  Vrijeme by DHMZ

Posljednje objavljeno