Ponekad se osjećam kao vidovit. Nisam nego napisao i objavio članak o zabrani cajki u Puli, pa tamo nešto spomenuo Zagreb, Varaždin i Osijek, a niti dva sata kasnije, došla je vijest o tome kako ni Osijek ne želi Kuliša i društvo u svom gradu.
A objašnjenje je bilo u milimetar kako sam ga najavio u članku: naime osječki gradonačelnik želi graditi “modernu i urbanu srednjoeuropsku metropolu”.
Dakle, mitteleuropa i Mediteran, blago nama s tom vizijom. I nastavit će se ta priča, populisti će hvatati pozicije i kao, boriti se za dobar ukus, ne shvaćajući da tako nešto ne postoji, jer da postoji, ne bi oni ni bili na vlasti uglavnom.
Ima tu samo jedan mali problem. Jugoslavenski genijalci iz partijskih struktura su malo duže pokušavali izgraditi novo društvo po svojoj mjeri, a kad se pojavio rokenrol, nije im to bilo po volji. I pričalo se po forumima o dekadenciji koja dolazi sa zapada, o razornom utjecaju na mlade, pričali su tada populistički i na oduševljenje većine građana kako je naša narodna muzika superiorna tom šundu koji dolazi sa zapada i sve u tom stilu.
A naši roditelji, sada već većinom djedovi i bake su – slušali Radio Luxemburg i na tulumima plesali i ljubili se uz Eaglese, Beatlese i Stonese…
I kako je propao rokenrol na kraju? Pa tako što je postao mainstream, propušten je na stadione i u dvorane, industrija ga je preuzela i svela ga u istu razinu i mjeru sa svime ostalime. A rokeri počeli nastupati na stranačkim skupovima.
Drugim riječima, ako se želite riješiti cajki, pustite ih u dvorane, puštajte ih na radiju, a najvažnije od svega – neka se političari počnu hvaliti kako ih slušaju i vole. I neka ih zovu na stranačke skupove da im pjevaju.
Nema boljeg recepta za uspješnu propast, ozbiljan tinejdžer neće si ni mrtav dopustiti da ga uhvate kako sluša istu glazbu kao Milanović ili Plenković.
