Povratak duha starih vremena, tako je zvučalo čuti jutros da je automobil osiječkog sportskog direktora, Josea Bota, izrešetan sa sedam metaka. Nekakav sretan moment je da je to bila samo poruka, Boto je u Portugalu s obitelji, ovime je očigledno samo upozoren da postoje neki opasni ljudi jako nezadovoljni njegovim poslovnim potezima.
I dok Osijek u vijesti odmah tjera na razmišljanje o čepinskom klanu, prve neslužbene informacije s grada na Dravi govore kako ovaj put Čepinci možda nemaju direktnog učešća u ovoj operaciji. Govorkanja po Slavoniji su da su oni nezadovoljni ipak više sa zapada, bliže metropoli Hrvatske. Boto je dosta uzdrmao nogometni sustav u Osijeku, smijenio je Zekića, postavio je i novog šefa omladinskog pogona, a već se najavljivalo i kako će se nekim igračima zahvaliti na suradnji sad preko ljeta. Tako da je spisak onih koji su nezadovoljni njegovim potezima zapravo solidno dug. Tko je od njih dovoljno nezadovoljan i dovoljno uštekan na mafijaške krugove, to će sada policija morati utvrđivati. Čeka nas i vrućije nogometno ljeto nego što se to moglo do danas misliti i pretpostavljati.
Sad će u prvih par dana najzanimljivije biti pratiti reakciju samog Portugalca, jer su se već pojavile dijametralno suprotne glasine, kako odmah napušta s jedne strane, a s druge da ga je tek ovo sad ponukalo da još jače zapne. Moram kazati onako subjektivno da mi je ova druga konstatacija malo nategnuta, jer ne djeluje kao reakcija osobe kojoj su taman izrašetali automobil.
Onako, relativno nespominjana situacija, a uopće ne nebitna, izgleda da nitko nije čuo pucnjeve u noći. Jer to znači da se koristio prigušiavač, što nije nešto što bi kakav pijani posjedovatelj pištolja imao tek tako. I smanjuje mogućnost da se radi o slučajnom incidentu, kakvom pijanom poslu, kakvi se kod nas nažalost ipak događaju. Ne, ovo odmah u startu djeluje kao ciljani posao i poruka. Sad hoće li Boto i policija shvatiti tko šalje poruku…
Kako god bilo, ova je informacija skoro pa vratila vrijeme u one godine kad se puno više poslova u nogometu rješavalo vatrenim oružjem, prijetnjama, batinanjima i sličnim radnjama. I dok se kroz devedesete to nije toliko događalo, jer je sam vrh države monopolizirao zbivanja u nogometu i zapravo je gradio hrvatski CSKA, a nijedna mafija se neće zamjeriti direktno državi.
Sa smrću Franje Tuđmana i padom prvog HDZ-a s vlasti nogomet je postao više divlji zapad. SDP pod Račanom nikad nije shvaćao važnost ovog sporta, kao niti imao znanja i kapaciteta da se obračuna s kriminalom u nogometu. Otvoreno se može kazati da ni daljnje garniture ove stranke nisu znale kako srediti nogomet. Dapače, može se reći da je ondašnji njihov član Milan Bandić pripomogao da se izgradi jedan u najmanju ruku dvobojen nogometni monopol.
Već 2002. godine tako imamo prvi skandal, kad se menadžera Ivice Olića navodno vozalo u gepeku automobila kako bi shvatio da je nužno da Olić iz Zagreba pređe u Dinamo. Tamo je na kraju i završio. Kao sljedeći veliki događaj vezan uz nogomet je ubojstvo Dina Pokrovca. Koji u jednom trenutku pokušavao od Hajduka napraviti sustav koji će lakše prolaziti kroz domaće prvenstvo, a sve je bilo započeo dovođenjem Nike Kranjčara u Split. Počinitelj ili više njih nikad nije pronađen.
Nakon ubojstva Pokrovca najveća zvijezda na nebu domaćeg nogometa postaje Zdravko Mamić, koji je uz svesrdnu pomoć dijela politike, od Bandića preko Sanadera pa na kraju i Tomislava Karamarka izgradio sustav koji je bio monopolističan. Što je dovelo do nuspojave da je bilo manje potrebe za rješavanjem polsova “preko koljena“.
Ipak, u srpnju 2013. godine se zbio novi incident kad je u garaži izgorio skupocjeni Mercedes CL 500, u vlasništvu Dinama. A kojeg je koristio tadašnji direktor Lokomotive Božidar Šikić. Danas se eto možda zaboravlja da su Lokomotiva i Dinamo dijelili mail adrese, ali i vozila. S ovim paležom je koincidiralo uvrštavanje Marcela Brozovića u prvu ekipu Dinama. A za njega se tada pisalo kako dio prava na njegovu karijeru polaže i Vinko Žuljević-Klica, poznati lik sa stranica Crne kronike, nekadašnji prijatelj pokojnog Vjeke Sliška. Sam Klica je pak u sačekuši s motociklima ubijen u svibnju 2015. godine. Niti palež niti ovo ubojstvo nikad nisu razrješeni.
I sam je Zdravko Mamić, tada već u bijegu pred hrvatskim zakonodavstvom, imao susret s vatrenim oružjem. U kolovozu 2017. godine je u Hercegovini snajperom pogođen u nogu. Svašta je tada govorio bivši gubernator domaćeg nogometa, pokušao je počinitelje smjestiti i u Split, iako je većina države govorila kako se radi o poruci poslanoj iz Slavonije. Počinitelj, pogađate već, nikad nije pronađen.
Za kraj jedno promišljanje. Vlasnik Osijeka je Lorinc Meszaros, najveći mađarski tajkun, desna ruka Viktora Orbana, čovjek kojeg se dosta povezuje i sa nekim sumnjivim krugovima u Mađarskoj, ali i s ruskim vezama. Ukratko, djeluje kao tip osobe koji ima kapacitete za ući u gard i hrvatskim mafijašima, ukoliko to zbilja želi i misli da od toga ima koristi. Iz te pozicije, može se smatrati i kako se napad na vozilo sportskog direktora Osijeka može pokazati pomalo i kockanjem.
