Imali su i hrvatski političari ovih dana svojih bisera, bilo je tu svega, ali ipak ih je sve zasjenio prvi sin u Bosni i Hercegovini, Bakir Izetbegović koji se pred izbore sjetio da je uvijek dobro malo potpaliti benzinom pod uvijek tinjajuću vatru u toj zemlji, ali ne onu Vječnu na spoju Ferhadije i Titove u Sarajevu.
Tako je tatin sin, jer tatini sinovi se rata ne boje, tamo gine uvijek neka mala i obična raja za koju tatini sinovi uglavnom ne haju, izvolio zazveckati oružjem, pa mrtav hladan rekao kako Bošnjaci imaju spreman odgovor Za ne daj Bože;
“Prebrojali smo se. I koliko lovaca imamo, i koliko mladih ljudi, i koliko imamo instruktora na dronovima, i tako dalje. Neću dalje, ali samo da znate”, bubnuo je tatin sin. I ostao živ. Jer zna da će on ostati živ, za razliku od tih mladih ljudi koje je prebrojao i kojima se tako olako razbacuje.
Evo, znamo, Bakire. Znamo da takvima nije problem slati mlade ljude u smrt. Znali smo i prije, ali se još uvijek nadamo da su mladi ljudi koje harno prebrojavate nešto naučili iz bliske prošlosti.
