Nije nepoznata stvar kako ljudi koji su svjesni da nisu dorasli nekoj poziciji koja im daje određenu moć, biraju upravljati isključivo ljudima koji su još lošiji od njih, kako bi zaštitili svoju poziciju koju bi netko, eventualno bolji od njih mogao ugroziti.
Za razliku od njih, uspješni ljudi se u pravilu okružuju boljima od sebe i tako uspijevaju.
Šibensko-kninski župan Marko Jelić jučer je, gostujući na N1 televiziji precizno detektirao baš taj fenomen kao krucijalan problem upravljanja ovom zemljom:
“Nikad mi nije ležala ideja da netko bez kompetencija upravlja onima koji su kompetentni. Nekad netko jest na upravljačkom mjestu kao dobar upravljač. A takav se uvijek okružuje najboljim stručnjacima, a to se ne događa ovdje.
Uvijek imate one koji su ne znam kako došli do nekih pozicija, ja ih zovem doseg 5.000 kuna, to je doseg skupine ljudi koja ne bi imala veća primanja od toga u društvu, ali kroz politiku dolaze do triput većih primanja. Onda si govore da to moraju zadržati pa se okružuju sa sličnima ili lošijima i tako uspijevaju. Oni koji su kompetentni, oni uvijek biraju najbolje i nadaju se da će njihovi podređeni moći doći na njihovo mjesto.”
I zapravo – nemamo što dodati. Osim što mislimo kako je župan zapravo bio vrlo dobronamjeran kad je spomenuo tri puta veća primanja.
Tko još živi od plaće, župane naivni?
