“Možemo samo poručiti da nas Komisija nogometnih sudaca HNS-a prestane činiti slijepima pored zdravih očiju” odvali NK Osijek, vodeći klub po pitanju kukanja na suce u posljednjih sezonu i pol. I uspije načiniti čak i Komisiju nogometnih sudaca HNS-a simpatičnom, možemo samo zamoliti Osijek da ne piše nikakva pisma Putinu ili Kim Jong Unu, ne treba nam da njih isto počnemo gledati kao drage ljude.
A i izjava je zanimljiva i faktografski vjerojatno netočna. Jer, kako je personifikacija NK Osijeka Nenad Bjelica, jednostavno ne može biti da ima zdrave oči, osim ako nije bio na korektivnoj operaciji ispravljanja vida u posljednje četiri godine. Mora tako biti, jer evo se točno sjećam, a posvjedočit će tome i Dvanaesti novinar, kojeg sam sreo tada uplakanog nakon susreta, na finalu Kupa 2018. godine, prvom trofeju Bjelice u Hrvatskoj, sadašnji trener Osijeka bio je slijep.
Ne postoji drugo objašnjenje kako ništa nije vidio na tom susretu, niti izmišljene ofsajde umjesto crvenih kartona, niti jedanaestrce koje su svi vidjeli, ali nisu svi svirali, niti čudne sudačke kriterije. Ništa to Nenad nije vidio, samo je lakonski promrmljao da nikada, pa ni tada, ne komentira suce.
Zaboravio je napomenuti “hrvatske suce i to dok sam na klupi Dinama”, jer naknadno je i u Dinamu dosta komentirao suce u europskim natjecanjima, a dolaskom u Osijek počeo je masovno komentirati i domaće. A i progledao je, kao kakvim čudom mu se vratio vid i sada zamjećuje stvari koje su bile u magli dok je sjedio na klupi Dinama.
