O starom kodeksu japanskih samuraja se kod nas malo zna osim na anegdotalnoj razini, a riječ je o vrlo kompleksnom skupu moralnih postulata koji bi nam svima dobro došli u ovoj našoj tužnoj svakodnevici.
Hrvatska šira javnost je jučer upoznala novu sportsku heroinu, mladu studenticu Katarinu Krišto, koja je – kao i puno nas pred malim ekranima – već proslavila olimpijsku medalju da bi nakon što je ustala za naklon, ostala bez nje jer su suci nakon pregleda snimke dosudili tako.
I događa se to u sportu, a ono što je potpuno drugačije nego što smo navikli jest – reakcija buduće doktorice stomatologije (koja ne studira u Hrvatskoj, jer tu nema mogućnosti za studiranje stomatologije uz bavljenje vrhunskim sportom, što više govori o odnosu ove zemlje prema sportašima od bilo čega drugog) nakon svega.
Naime, novinari su joj napomenuli kako bi osvojila broncu da nije bilo VAR-a, a ona je odgovorila ovako:
“Da nije Kosovarka izašla u borilište ja bih isto bila brončana. I tako dalje i bliže. Ne volim to ‘da je’. Nisam uspjela to odraditi kako treba i sada ću se malo ubijati zbog toga.”
Naravno, bila je jako tužna, bilo je i suza, ali ova reakcija je ono što čini razliku između sportaša. Mi bismo dodali i između sportova, jer jednostavno nemamo realnog razloga sumnjati da su suci donijeli odluku na osnovu ičega osim činjenica.
Za četiri godine će Katarina možda imati olimpijsku medalju, a možda i neće. Ali će Hrvatska imati doktoricu stomatologije i jednu vrhunsku osobu na koju se mladi mogu ugledati.
