U posljednjih tjedan dana dva događaja navješćuju da Sjedinjene Američke Države ulaze u šest mjeseci političkih turbulencija nezapamćenih tamo još od kraja 1850-ih, a činjenica je da turbulencije u toj državi znače turbulencije svugdje drugdje.
Prvo je održana izuzetno javna debata Bidena i Trumpa, nakon koje su i najzadrtiji pristaše trenutačnog predsjednika shvatili da njegove godine zaista znače ogromni teret. Biden je djelovao kao neki simpatični starac kojeg se muči nekakvim javnim nastupima, a zbog toga su čak i ve nebuloze koje je Trump lupetao ostale u drugom planu. Sučeljavanje je bilo takvo da su neki iz tabora Demokrata otvoreno počeli propitkivati mogućnost da se ipak druga osoba stavi na listić za izbore. Zbog kompleksnosti američkog izbornog sustava takva je mogućnost stvarno tanka, ali ukoliko bi se nastavili ovakvi nastupi Bidena do konvencije na kojoj će se izabrati i službeno predstavnik Demokrata za izbore, ništa nije isključeno.
Druga je stvar odluka Vrhovnog suda SAD da Trump ima imunitet na sve što je radio u preludiju napada na Capitol 6. siječnja 2021. godine. Stav je da je u tom trenutku još bio predsjednik, a predsjednik ima imunitet na sve što napravi u toj ulozi. Degradacija Vrhovnog suda tako je došla na neki novi nivo, faktički su predsjednika SAD-a postavili u ulogu apsolutističkog kralja ili pape. O odlukama se ne raspravlja i ne može ih se kriminalizirati. Amerikancima je tako došao na dodatnu naplatu Trumpov predsjednički mandat, u kojem je imenovanjima uobličio Vrhovni sud po svom guštu. Pa sad u njemu sjede bar tri suca kojima bi mjesto prije bilo u istražnom zatvoru.
Ovim događanjima sve je izglednije kako će Trump zasjesti ponovo u Bijelu kuću. A ako i ne zasjedne, pitanje je hoće li priznati rezultate, što bi moglo dovesti i do ozbiljnijih turbulencija, da ne kažemo soft građanskog rata. Trump je Amerikancima prodao balkanski politički populizam, svakom eobećaje što hoće čuti, a zapravo sve radi samo u svoju korist. Radi se o čovjeku koji je iskoristio predsjednički mandat da olakša i svoje privatno poslovanje. Obećaje restriktivne mjere prema useljeništvu, da zadovolji američku desnicu, ali istovremeno useljenicama pojašnjava kako će imati poslove jer će industriju vratiti u SAD. Novovjekim bogatašima obećava manje poreze, a oni ga spremno prate jer smatraju kako neće iskoristiti svoje mogućnosti na njima ukoliko mu se zamjere. Dio vojske ga gotivi zbog obećanja “Great America”, a ne računaju kako će se smanjivanje poreza reflektirati financiranje vojske. Trump pametno iskorištava navadu ljidi da čuju što hoće čuti da je dobro za njih.
Demokrati su se tvrdokornim odbijanjem stvaranja plana B doveli u situaciju da sad djeluju kao autsajderi u predsjedničkim izobrima. Ne pomaže im u tome niti njihova razjedinjenost, jer imaju i konzervativno i liberalno krilo te se niti jedno ne libi pričati loše o drugima. S druge strane, čak i oni Republikanci koji smatraju Trumpa štetočinom neće o tome previše pričati, poštujući Reaganovu dokrinu kako se nikad ne priča loše o kolegi iz stranke.
Uglavnom, dosta je realno da 2025. godina bude vrijeme potpunog političkog kaosa. Trump niti ne skriva da bi ukoliko pobjedi iskoristio pravosudne organe da se osveti svojim protivnicima. Gotovo da se priča o nekom modernom Gestapu. Na vanjskom planu u isto vrijeme prijeti ukidanjem NATO-a i dopuštenje da se u Europi u potpunosti uruši sigurnosni sustav uspostavljen poslije Drugog svjetskog rata. I da se Rusima daju otvorene ruke za ludorije, što svakako nije nešto što veseli baltičke države. Poljska je već dvije-tri godine prepoznala ovu mogućnost pa se naoružava kao nikad do sada, ostavljajući mogućnost da oni postanu brana prema ruskom imperijalizmu. Na uštrb demokratskih prava u svojoj državi. A na Dalekom istoku Trump će toliko pritiskati Kinu i ekonomski i politički da Tajvan postaje najozbiljnija prijetnja sveukupnom miru na planeti.