Priznajemo, ukrali smo ovo iz naslova Borni Soru iz Prime Timea, naime on je spomenuo da je hrvatski turizam kao Luka Modrić – svjetski poznat, svake godine sve bolji i – ne plaća porez.
Izvrstan punchline za satiričnu emisiju, ali i dobar šlagvort za najavu turističke sezone na Trafici. Naravno, usporedba turizma i Modrića, kao i svaka satira – smiješna je jer nema veze s istinom, a još smiješnije jer ima toliko istine u sebi.
Pa secirajmo. Turizam, ne nogometaša Reala.
Je li hrvatski turizam svjetski poznat? Pa jest. Ako pitate prosječnog građanina svijeta za našu malu zemlju, najčešće će vam spomenuti (uz Modrića ili Šukera) Dubrovnik ili “beautiful coast“.
Je li svake godine sve bolji? Hm. U svakom slučaju raste i sve više zarađuje, a je li bolji, dalo bi se raspravljati. I zapravo i hoćemo – cijele sezone namjeravamo to propitivati.
A plaća li porez? Pa i da i ne. S jedne strane je generator cijelog gospodarstva i u državni proračun ulijeva više novca od bilo koje druge gospodarske grane, a koliko poreza ne plati, to vjerojatno nikad nećemo doznati.
Ali ne budimo naivni, svatko od nas je platio poneki račun za smještaj, uslugu ili proizvod, a da nije ni vidio onaj papirić sa puno znakova.
Paul Bradbury, osnivač vrlo uspješnog portala Total Croatia News, i jedan od najvećih promotora hrvatskog turizma i Hrvatske kao takve je svojedobno skovao najbolji prikaz strategije istog, kad je nazvao ljude koji vode tu osjetljivu granu kraljevima slučajnog turizma.
Ovog vikenda je jedan od najuspješnijih hrvatskih chefova, David Skoko vrlo pronicljivo objasnio pogreške u strateškom pristupu gastronomiji, na koju se, kao, naslanja strategija hrvatskog turizma, pa objasnio kako promoviramo hranu koje nemamo ili imamo sasvim malo, a ono čega imamo puno i što nam je zapravo prava tradicija – izvozimo i zanemarujemo.
S obojicom ćemo pokušati razgovarati tokom sezone, kao i s mnogima drugima koji će imati što reći o grani gospodarstva koja drži Hrvatsku iznad razine vod.. pardon – mora i spašava nas sve zajedno od utapljanja u bankrotu.
Pozabavit ćemo se, i to čak puno ćemo se pozabaviti i medijskim narativom oko turistčke sezone, ono vrijeme kiselih krastavaca kad političari odu na odmor, nogometni klubovi su na pripremama, pa mediji traže sve i svašta, a onda krenu s klikomatima na temu “nećete vjerovati što je lokalni konobar donio uz vino“ ili “Zagrepčanka dobila moždani udar u palcu nakon što je dobila račun za jastoga u medu“.
Pokušat ćemo istražiti je li tu riječ samo o klikbejtanju ili iza cijele serije takvih tekstova stoji nešto puno mračnije i opasnije, pokušat ćemo shvatiti zašto televizije prikazuju Ralje baš uvijek u lipnju ili srpnju, zašto se stalno traži morske pse po Jadranu, a i pokušati razbiti rašireni mit o lijenim Dalmatincima kojima turizam pada s neba.
Pozabavit ćemo se, s guštom i onim narativima koji najčešće dolaze iz metropole, a koji bi da se sve na Jadranu konzervira i bude onako kako je bilo kad su oni bili mladi, da bi oni onih tjedan ili dva kad dođu mogli opet imati time of their life. A mi domoroci bi se valjda trebali skloniti ili im eventualno zapjevati sottovoce sa kantuna. U mornarskim majicama obavezno! I sa sve brkovima.
Pokušat ćemo i pojasniti kako izgleda suživot nas koji s turizmom nikakve veze nemamo, sa svim tim šušurom koji nas pogađa, istražiti kako uopće doći do posla ako vam je ured negdje u centru grada na obali, a turisti baš tad zakrče sve ulice, saznati zašto su hrvatski organi reda toliko pristojniji i zapadnjački tolerantni prema turistima ljeti, dok zimi prema lokalnom stanovništvu imaju sasvim drugi diskurs i puno još toga.
Razgovarat ćemo i sa samim radnicima koji stvaraju taj turizam, ali ne brinite, nećemo se truditi doći do glavešina koji si utvaraju da nešto vode ili odlučuju, pričati ćemo s konobari(ca)ma, vozači(ca)ma kombija, mornari(ca)ma na brodovima, sobari(ca)ma i svima ostalima koji stvarno rade i omogućavaju da Hrvatska ne ode u bankrot.
A i pokušat ćemo i putovati ponešto, pa iz prve ruke pokušat vidjeti kako izgleda biti turist, pa makar i u vlastitoj zemlji, obećavamo barem tri reportaže u kojima ćemo, ako ništa drugo – ocijeniti gastronomsku ponudu za ljude s hrvatskim primanjima, naravno ako je nađemo.
I saznat ćemo ono najvažnije od svega – why is it called tourist season, if you can’t shoot them?
