Dođe to jedno vrijeme kad oni pjevači, glumci, nogometaši i svi ini koju su vas formirali kroz djetinjstvo krenu umirati. I nije lijepo, jer je podsjetnik i vama kako je život prolazan i kako je vrijeme neumitno, ono ne staje.
Tina Turner već je bila etablirana umjetnica kad sam odrastao, moglo bi se reći da je već bila ušla u legendu, što zbog svojih pjesama, što zbog teškog života kojeg je morala odraditi. Bila je ta kraljica pop-rocka, ikona kroz više desetljeća. Od šezdesetih nadalje je bila neizostavni dio glazbe, koja je u to vrijeme značila mnogo više nego danas.
I otišla je jučer, zauvijek. Ona, ne i njezina glazba. Ona ostaje nama i budućim generacijama, koliko god ja sumnjao u njihov glazbeni ukus. I životne navade, kad smo već kod toga. Da, zvučim kao stari čangrizavi prdonja, jer ponovno je umro dio mog djetinjstva s Tinom. Još jedna zvijezda će ostati samo za priče iz davnine.
Razmišljajući koju bi pjesmu stavio za Hit dana, jedna je odmah iskočila kad logičan odabir. Dobro, dvije su, jer meni nekako njezina najdraža “Private Dancer” bi bila dobar izbor. Ali ipak, kao kakve Proustove kiflice, morala je biti ova pjesma. Subotnja jutra u djetinjstvu, još u pidžami s marmeladom na kruvu u ruci, onaj pas koji skače u vodu na najavnoj špici, oplemenjenoj ovoj stvari. Da, asocijativno su mi povezani “The Best” i “Kućni ljubimci“. Pa ga evo, Hit dana u čast RnR divi i u sjećan je na neka bezbrižnija djetinjstva.
