Hajdukova nova sezona očima jednog prodavača maslinovog ulja

Prije početka baš svake sezone, godinama već u najavi pišem kako Hajduk ni ove sezone neće biti prvak. Mislim to i ove godine – Hajduk neće biti prvak. No ipak, ove godine se nisam spreman kladiti na svoju prognozu, a moram priznati da se po prvi put i nadam da sam nešto krivo pohvatao.

Traje ta naša rasprava već duže vrijeme po zidićima, kafićima, ulicama, Internet raspravama, a rečenica koja je meni ostala nekako najupečatljivija u svim tim raspravama je – lakše će Hajduk osvojit onu konferencijsku nego hrvatsko prvenstvo.

Neki su se nasmijali kad je to izgovoreno u našem kafiću, valjda im je pala na pamet priča one legendarne Jugoplastike, kojoj je doista bilo teže pobijediti tadašnjeg Partizana, Cibonu, Zadra ili Bosnu nego sve one Maccabije, Barce i Scavolinije.

Ipak, mi ostali koji smo nešto više upoznali mračne zakutke mordorske pravde, dobro smo znali na što naš prijatelj cilja.

Kako je ovo nekakva najava sezone, ja već odradio praktički sve potrebno za jednu najavu što se prognoze tiče, a urednik mi je zadao okvir od dvije kartice teksta, mislim se što još napisati osim mojeg klasičnog bračkog – prodajen uje.

Pa zašto ne najaviti kako će izgledati naše praćenje Hajduka na ovom novom portalu…

Pa zapravo isto kao i sve drugo na ovom portalu, uz sve navijačko opredjeljenje, a imamo ga i na drugim poljima, ne samo oko Hajduka – trudit ćemo se pisati iz srca, ono što smatramo istinom. To je vrhunac objektivnosti koja se može postići u novinarstvu – pisati istinu.

A istina je da se ove godine nadamo da bi Hajduk mogao dogurati daleko, i istina je da je dojam kako se u Hajduku napokon radi kako treba.

Nećemo se baviti ekskluzivama i potresima, za prvi dio toplo preporučujemo Dalmatinski portal, koji se uvijek trudi imati informaciju unaprijed i jako rijetko imaju krivi info, a za drugi dio oko potresa – široka je lepeza onih koje možete pratiti.

Nećemo se truditi ni biti analitični poput nogometplusa ili Telesporta, koje isto toplo preporučujemo ali ćemo sigurno ostati vjerni sebi i pisati onako kako smo i do sad.

Sad kad smo ozbiljna redakcija, nešto lakše ćemo dolaziti do čelnih ljudi kluba, namjeravamo im postavljati ozbiljna pitanja, bez podilaženja ikome, ali i bez ikakvog problema pohvaliti svakoga tko to zasluži.

Na koncu, deset godina je potpisnik ovih redova pilio sve i svakoga sa strategijom i višečlanom upravom. I eto, nakon deset godina u jednoj sezoni se u klubu dogodilo i jedno i drugo, a Hajduk nakon dugo godina bude nadomak titule i osvoji kup.

I ono što je važnije, ulazi u sljedeću sezonu s istom upravom, istim sportskim direktorom, istim trenerom i s prvom ekipom koja je selektirana još u zimu. Borim se sam sa sobom ne napisati – pametnome dosta. (nisam se izborio, napisao sam, ali tko će me hvaliti ako neću sam sebe?)

I zato ćemo i dalje piliti po svome, držati ideale najvažnijima, trudit ćemo se u fokus javnosti staviti odnos države prema nogometnim navijačima, što smatramo jednim od najvećih problema mlade, ma zapravo još sasvim balave hrvatske demokracije, a fokus će biti na razgovorima s legendama kluba.

Ovo samo provjeravam pazite li na satu, jasno vam je.

Evo, dogurao sam do dvije kartice, urednik će biti zadovoljan, vi vjerojatno nećete, ali prvi mačići se ionako u more bacaju.

Završit ću alfirevićevski; da Buljan onomad nije vadio lopte iz rašlji, da je bilo VAR-a te davne osamdesete, sad bi Hajduk u vitrinama imao titulu puno veću od one koju sanjamo, ali tko zna zašto je to dobro. Možda današnji susret protiv HSV-a zatvori taj krug i možda počinje nešto sasvim drugačije.

(A možda i ne, čisto da se pokrijem ako ispadne da će opet sve biti isto.)