Ivica Puljak je sa svojim zamjenicima jutros od povjerenice Mirne Veže preuzeo upravljanje gradom. Bio je to uobičajeni protokol, povjerenica je dobila i cvijeće, a najzanimljiviji je bo intenzitet pljeska koji je dočekao novu / staru vlast pri ulasku.
Naime, dojam je da je taj aplauz bio nešto jači nego kada su prošle godine prvi put ušli u Banovinu, oni dobronamjerni bi rekli da je to zato što su u tih nešto manje od godinu dana suradnje Puljak i suradnici stekli simpatije zaposlenih, dok bi oni manje dobronamjerni zaključili kako je zapravo riječ o tome da su zaposlenici Banovine lani bili uvjereni kako ova ekipa neće dugo, a sada su ipak svjesni da su im to šefovi u najmanju ruku u naredne tri godine.
Puljak je u predizbornoj kampanji najavljivao kako će prvog dana povratka okupiti sve pročelnike, direktore gradskih tvrtki, ravnatelje ustanova i predstavnike službi vezanih za grad i prezentirati im svoja očekivanja.
Rečeno – učinjeno, točno u podne ih je okupio u novouređenom Hrvatskom domu u Tončićevoj ulici, a ono što je upalo u oko jest da su na sastanak pozvani i novinari.
Nismo se bunili, iako nismo sigurni koliko je to bilo ugodno onima koji nisu navikli na javnost, ali očito će se morati navikavati na neke nove standarde.
I doista, Ivica Puljak je započeo svoju prezentaciju tipično profesorski, pojasnio viziju grada koju je uskladio sa strategijom grada, a prezentirao je i neke ideje.
Za početak, jedna od stvari koju je spomenuo, a koju smo izvukli u naslov je namjera da gradske službe budu u službi građana. Plastično je pojasnio kako se više neće događati da se od građana u nekom gradskom uredu traži dokument kojeg neki drugi gradski ured već ima.
Doslovno je spomenuo pročelnicima da će zadatak službenika u tom slučaju biti otići iz svojeg ureda na drugi ili treći kat i pribaviti taj dokument, a ne slati građanina po isti.
Uspjela je i šala kada je netko od prisutnih upitao – a što ako treba ići na peti?
U svakom slučaju, prokomentirali smo kako će provođenje samo ove ideje za Ivicu Puljka biti veći izazov od dobivanja Nobelove nagrade za fiziku.
Jesmo li zločesti? Možda.
Pročelnici, direktori i ravnatelji su djelovali zainteresirani za Puljkovu prezentaciju, pitanje je koliko je uspio uvjeriti ih da ovo nije bila samo predstava za javnost.
Pitali smo to isto gradonačelnika, rekao nam je da njegova namjera nije nikoga ništa uvjeravati, već motivirati.
Većina kolega je nakon uzimanja izjava od gradonačelnika, koja je bila organizirana nakon prvog dijela prezentacije, napustila Hrvatski dom, a mi smo, kao pravi štreberi, ostali u klupi kako bismo čuli neke detalje.
I nismo se razočarali. Za početak, spomenut je projekt Žnjan i šokiralo nas je da je već sve spremno za rekonstrukciju Šetališta Pape Ivana Pavla Drugog na Žnjanu, ali da se u nju neće krenuti odmah, nego se čeka da Vodovod i kanalizacija završi pripremu projekta odvoda, da se ne bi ponovila milijun puta viđena situacija u gradu kada se tek obnovljene ceste iznova kopaju da bi se postavilo cijevi ili neke druge instalacije.
Mala revolucija, moramo priznati.
Naravno da nam je bilo drago čuti i vrlo ambiciozne planove poput gradnje gradskih stanova za najam, rekonstrukcije stadiona Poljud i mnoge druge.
Pred kraj same prezentacije, odlaskom novinara (a mi smo se sakrili u zadnje redove kao prava peta kolona) se atmosfera ipak opustila, bilo je puno referenci na profesorski status gradonačelnika.
I doista, pregledavajući dvoranu, vidjeli smo ljude kojima je glava padala, vidjeli smo one koji pažljivo slušaju, a neki su i hvatali zabilješke poput pravih dobrih đaka.
Osobno i dalje nisam optimist, iako je sve skupa ipak završilo pljeskom okupljenih, ali kako smo i napisali nakon izbora – nije sramota ne uspjeti, sramota je ne pokušati.
