Da je ovo normalna liga i normalna država, sad bi se analizirale mogućnosti u zadnja tri kola, ali u ovoj našoj tužnoj stvarnosti svi znaju da nitko neće dobiti Dinamo u posljednja tri kola, koja igra kod kuće, sasvim slučajno. Čak ni to što dvije utakmice igra protiv momčadi koje se bore za Evropu i kojima se cijelu sezonu tepa da igraju genijalno i vrhunaravno, a jednu protiv momčadi koja se…
Ma dobro s Lokomotivom mi se ne da niti zajebavat, to je toliko sramotno da nije više ni za šalu.
Pozabavimo se mi Hajdukom i svime onim što pišemo već duže vrijeme, vezano za strategiju i planiranje u klubu naših patnji.
Naime, eksperiment Lukše Jakobušića, koji se oslanjao na krcanje hrpe novaca i cijelog fokusa na prvu momčad kako bi se došlo do titule, sa zanemarivanjem rješavanja odnosa u hrvatskom nogometu – očekivano je propao.
Jer smo i dalje u situaciji da Hajduk završava sa – “a šta niste dali tri gola pa vam sudac ne bi bio kriv”.
Naime, kako smo nebrojeno puta napisali – Hajduk ne igra isti sport kao drugi, posebno ne isti kao Dinamo. Tko to nije vidio jučer na Poljudu, ja mu ne mogu i ne želim pomoći. Eno im sve do u detalj pojašnjeno na Dalmatinskom portalu.
Hajduk je propustio svoju šansu lani, kad je afera sa snimkama iz VAR-a bila savršena prigoda da se kroz institucije UEFA i FIFA sustava krene u lustraciju sudačke organizacije.
Ove godine se nastavila egzekucija, opravdana marionetskim komisijama, a još više medijskom mašinerijom koja se uprla i gotovo svima osim onima koji gledaju utakmice (a takvih je malo van korpusa Hajdukovih navijača) uspjela dokazati kako se zapravo pomaže – Hajduku. Da nije toliko tužno, bilo bi urnebesno.
U isto doba završio je “whitewashing” Lokomotive, a angažmanom Zvonimira Pl. Bobana okončan je i whitewashing (užasno me ta riječ podsjeća na brainwashing, što nije bez vraga) Dinama i njegove strukturalne privilegiranosti.
I sad i da krene Hajduk u raščišćavanje, ispao bi smiješan – prvo bi se pitalo di ste bili zadnje tri – četiri godine, a onda bi im još i objasnili kako je, eto, Lokomotiva dokazano sad nezavisni klub, a Dinamo vode pošteni ljudi koji nikad ne bi koristili pomoć struktura. Eno, kažu loše upućeni da se Boban sinoć izvikao na Ercega jer Hajduku nije sudio istim kriterijem kao Dinamu. A ovaj se ispričao i rekao da neće više nikad. Bebek mu je onda rekao da ne kmeči.
Šalu i sarkazam na stranu – to bi bilo to, Hajduk je ostao lijepa crvena trešnja na torti od fekalija koja je u stvarnosti hrvatski nogomet, ukras koji mu daje gledanost, vidljivost i dojam neke kompetitivnosti.
A u stvarnosti, Hajduk i njegova vjerna sljedba pretvoreni su u šutljivu i pasivnu masu koja dopušta sebi bivati provincijskim građanstvom drugog reda.
Pa neka nas, čestitajmo šampionima i kusajmo njihovu odavno skuhanu kašu.
U slast!
