Za početak, da riješimo jedan mali dijalektički problem, na kojeg mi je popriličan broj pratitelja ukazalo kad su pročitali da se na jednom kladioničarskom portalu hvale kako je njihov reporter jedini novinar koji prati pripreme.
Naime, nisu u krivu, jer od danas on doista i jest jedini, kao što sam do jučer ja bio jedini, jer ja sam nakon razgovora s trenerom jučer, krenuo u južne krajeve, iako sam se, moram priznati na kružnom toku pored Mercatora gotovo okrenuo kad sam shvatio da sinoć u 23 sata zaslon na automobilu pokazuje 32 stupnja. Nakon bledskih dvadesetak u tim noćnim satima, to je doista šok.
Ipak, domaćini na Bledu su nam se žalili kako ne pamte takve vrućine, čak i noćne, jer u podnožju Triglava, te mitske slovenske planine je čak i u ljetnim noćima uobičajeno nositi duge rukave, a dnevne temperature samo rijetko prelaze onu granicu od 30 stupnjeva.
Stoga su i treninzi Hajduka nešto teži nego bi bilo idealno, ali opet i tih 4-5 stupnjeva manje po danu puno znači, a posebna je razlika u noćnim temperaturama i drugačijem kisiku koji omogućavaju kvalitetniji odmor.
O samim treninzima se nema puno za reći izuzev onoga što sam napisao u ponedjeljak, zapravo potpuno očekivano za sve one koji iole poznaju način na koji igraju momčadi Gonzala Garcie, trebat će tu dosta vremena. Čak nam ni prva pripremna utakmica nije donijela neke posebne odgovore.
Ono o čemu mogu dati neki svoj subjektivni sud jest atmosfera, i to više pratećeg osoblja s kojim sam komunicirao (jer nemam baš običaj razgovarati s igračima), a dojam koji sam donio jest da je ta skladna i uigrana ekipa baš kao i navijači Hajduka trenutačno u nekom limbu iščekivanja, nade, umora i straha od razočaranja.
Na baš svakim pripremama na kojima sam bio uvjerio sam se koliko ti ljudi puno i predano, a nadasve – kvalitetno rade, a što nije nevažno – za ispodprosječne plaće čak i u opće hrvatskim, a kamoli nogometnim okvirima. I zato su oni baš svaki put moji osobni heroji na tim ljetnim i zimskim bazama, a i inače.
Što očekivati dalje?
Pa vjerojatno nastavak medijske histerije, koja će koristiti svaku krivo naglašenu riječ bilo koga od aktera, na koju ne možemo utjecati (ok, mi ovdje možemo, tako da pokazujemo da se s trenerom može pričati o nogometnoj igri, baš kao što se sa svakim može razgovarati o onome što je u djelokrugu osobe s kojom pričate), ali možemo utjecati na svoju reakciju na isto.
I ne preuzimati tu histeriju, jer upravo to je ono što oni žele.
