Ono što nam se servira iz petparačkih P.R. manufaktura pogonjenih paradržavnim novcem u ovoj zemlji na svim poljima interesa već je desetljećima toliko prozirno i odvratno da bi iole zdravija nacija to odbijala kusati s gnušanjem. Ipak, u našoj tužnoj stvarnosti, ogromna masa ljudi reagira na prve podražaje, jer u ovim krajevima je uvijek bilo isplativije biti u poslušnoj masi, naizgled zaštićen, nego razmišljati svojom glavom.
Tako smo mjesecima, dok je Hajduk bio glavni, ili među dva glavna kandidata za titulu, s puno većim šansama nego Državni Projekt Franje Tuđmana I Njegovih Poltrona – čitali i slušali kako ćemo ove sezone dobiti najgoreg prvaka u povijesti HNL-a.
Od kad je Hajduk ispao iz kombinacije, a ostali samo Državni Projekt Franje Tuđmana I Njegovih Poltrona i Miškovićev Privatni Projekt Mužnje Iste Sise, čitamo o najuzbudljivijem prvenstvu ikad.
Gdje je istina?
Pa, realno, istina je da smo dobili još jednu loše režiranu i još lošije upakiranu predstavu za mase u kojoj su uloge podijeljene po već poznatom obrascu, a čak se i Naturščik S Juga, koji često ode u neku improvizaciju van scenarijem zadanih uloga ponaša već duže vrijeme po unaprijed prepoznatljivom obrascu, pa i ne predstavlja toliki problem za konačni rasplet dramske fabule.
Kako nam je na ovim stranicama na koncu bitan samo taj zadnji protagonist, idemo se pozabaviti tim njegovim obrascima, vječno istima ili barem sličnima, iako bi nas oni petparački P.R. “stručnjaci” pogonjeni paradržavnim novcem i njihovi vrijedni medijski pregaoci koji se lažno predstavljaju kao novinari toliko htjeli svojim otvorenim lažima uvjeriti u suprotno.
Naime u Hajduku samo mijena stalna jest, jasno je to i površnom pratitelju tog voljenog kluba. Iako vas uvjeravaju kako antihrvatska sekta vlada Klubom i muze ga za neke svoje agende, situacija je takva da jedna vrlo heterogena grupa ljudi, koju povezuje samo ljubav prema Hajduku pokušava pronaći najbolji način funkcioniranja kluba povjerenog im na brigu.
I rade to u najboljoj namjeri, bez ikakvog osobnog interesa, s puno pogrešaka, ali na koncu – neočekivano i nevjerojatno – USPJEŠNO.
U potrazi za pogrešnim Svetim Graalom u vidu titule prvaka, često se spotaknu i požure u nekim stvarima, ali to je danak nekim neiskustvima i činjenici da se i unutar te grupe ljudi, baš zbog toga što se radi o ogromnim odricanjima i potrošnji, gdje se samo daje, a ne samo da se natrag ne dobiva ništa, nego se dobiva ogromna količina uvreda, lažnih objeda, osobnih napada – ljudi koji cijelu stvar vode često mijenjaju i taman kad steknu neko iskustvo, najčešće završe svoju misiju u i oko kluba.
Kad se sve to zajedno zamiješa, te laži kojima nas pune mediji, ti pokušaji pronalaska prave formule unutar skupine koja voli i pokušava usmjeravati klub, a uz to se nakalemi i komplicirana politička situacija u kojoj se međusobno lijepe lake difamacije i diskvalifikacije, imamo lijepi kupus najčešće.
Pa ipak, nekima od nas koji imaju pola stoljeća iskustva neke stvari unaprijed budu jasne.
Evo, uhvatimo se javne tajne koja to nije i ne može biti, jer mediji je već na dnevnoj bazi prate kao napeti triler u nastavcima, svaki dan saznajemo informacije o supertajnim sastancima. Toliko tajnim da saznamo tko je točno bio na sastanku i što su točno dogovorili, odnosno nisu.
Da, i ja sam čuo da će klub preuzeti dva omiljena sponzora, zajedno s nekim veteranima koji se (uglavnom) nisu (ili nisu previše) ogriješili o svoj klub. Čuo sam ja i da će oni svi skupa, čim dođu na vlast, dovesti Džeku, Pašalića, Mora, Leticu i Jednu Zvir Od Pet Miljona Eura.
I možda i hoće. Ili neće, jedno od to dvoje je sigurno.
Ali ono što je još sigurnije jest da će u slučaju da bilo što od navedenog ne uspije, kriv biti – Naš Hajduk, Orjunaška Sekta ili legendarni eufemizam – Model!
Ako propadne pokušaj da se uspostavi uprava koja će biti po guštu onima koji zazivaju jednog gazdu i medijima koji se neselektivno oduševljavaju ljudima s puno love, jer baš kao i njihovi petparački P.R instruktori nekako uvijek žive u nadi da će neka kinta pasti i u njihovom smjeru, a onima koji zagovaraju ideale nasuprot rezultata je odavno već puna kapa svega i neka klub vodi bilo ‘ko, samo neka nas puste na miru – krivac je unaprijed poznat. Priča u medijima i čaršiji će biti “eto, našlo se prave ljude, ali sekta nije dala”.
Ako oni ipak na koncu dođu na vlast, pa ne uspiju osvojiti titulu ili dovesti sve one igračine, medijsko/čaršijska priča će biti “eto, našli su se pravi ljudi, ali ne može se to s ovim modelom, sekta / NH / Torcida im se stalno miješala u posao i nije im dala da dovedu ovog ili onog”.
Ako dođu na vlast pa uspiju, priča će biti da se napokon uspjelo zato jer su “došli ljudi koji s odjebali sektu i ulicu i znalo se tko je gazda u klubu”.
Drugim riječima, ne možemo pobijediti, bar ne u javnom narativu.
A znate gdje je sitna začkoljica? Mi smo već odavno pobijedili. Jer gledamo svoj klub, na desetine tisuća nas idemo na utakmice doma i na strani, uživamo u pobjedama i tugujemo zbog poraza, gledamo najbolji klub na svitu i okolici, vidimo koliko ga svi ostali mrze i naučili smo uživati u tome.
Jer toliko mrziti klub za kojeg uporno tvrdite da je neuspješan, jadan i nikakav je ipak dokaz nečega, zar ne?
I tko god ga vodio, bit će i ostat će – naš. I ove, najbolje sezone ikad s najgorim prvakom ikad i svake iduće, dok je svijeta i vijeka.
