Umjesto da nešto puno pametujem, evo što sam napisao prije osamdesetak dana, jednu malu crticu o Nadi, koja bi trebala pobijediti iskustvo, o Nadi, onoj noćnoj dami koja navijačima Hajduka naplati uslugu, ali nikad ne isporuči istu…
Jedva petnaestak dana kasnije, napisao sam još jednu crticu, jedan pokušaj razuma u apsolutno nerazumnoj kloaci koja okružuje Poljud i prelijeva se u njega, evo i nje:
I to je zapravo to za ovo jutro, pritisnut tmurnom svakodnevicom i sistematski uništen od idiota, jednostavno nemam snage za išta više od ovog već napisanog. Ako pažljivo pročitate, nećete biti pametniji nego do sad, ali možda u tekstovima prepoznate samo još jednog supatnika, pa vam bude lakše kad podijelite bol.
p.s. Prosjek godina dvojice igrača koji su zakuhali jučerašnji gubitak bodova je – 18. Što se mene tiče, potpuno prihvatljiva stvar, mladi su tu da se uče, a nažalost to bez grešaka ne ide. Kako kaže poslovica – bez muke nema nauke.
