Kada smo planirali tjedne zadatke u redakciji, srijeda je bila obilježena crvenim markerom kao neradni dan, jer Hajduk, jer finale kupa.
I tako je i ostalo, ne brinite, članak je napisan u noći prije polaska za Rijeku, na susret sa Šibenikom, u kojem navijači, dojam je – najmanje razmišljaju o Šibeniku i šibenskim navijačima.
Momčad Hajduka čeka težak zadatak, prvenstveno mentalnog tipa, jer igrati protiv vjerojatno najvećeg mogućeg autsajdera u ovom trenutku je sve samo ne jednostavno, budući da sve osim uvjerljive pobjede neće biti dovoljno. A ni to neće izazvati neke posebne hvalospjeve. Ipak, treba to odraditi, jer svaka alternativa je scenarij koji ne želim niti zamišljati.
Nadam se da je momčad dovoljno zrela da neće upasti u zamku stresa zbog straha od neuspjeha, ali ni u još opasniji problem prevelike samouvjerenosti.
S druge strane, navijače Hajduka koji danas idu na put čekaju razne zanimljivosti, ali tim dijelom priče se, nadam se, nećemo morati baviti nakon današnjeg dana. Nadam se da su organi reda naučili bar dio lekcija iz prošlosti, nadam se da onima čije momčadi danas ne igraju neće pasti na pamet pokušati kvariti stvari, a i nadam se da će se navijači Hajduka posvetiti samo navijanju za svoj klub.
Nadam se, rekoh, nisam rekao da očekujem.
Čujemo se sutra, nadam se s pokalom pobjednika kupa i dalje u našim vitrinama. Zapravo, to i očekujem.
