Jutrošnji osvrt, nakon noći koja je provedena na hrvatskim autocestama – bit će kratak, jer prije nekog vremena sam rekao da o tretmanu Hajduka neću više pisati dok sam Hajduk šuti.
Zato ću umjesto svega onoga što mi je na duši napisati kritiku prvo igračima.
Momci, svih onih nekoliko tisuća ljudi koji su jučer grmjeli sa sjevera su se sinoć, dok ste vi avionom s neba sletjeli u tople krevete satima truckali do svojih domova, često bez dovoljno novaca za kupiti i obični sendvič na pumpi.
A tih nekoliko tisuća uz još deseterostruko više njih koji jučer nisu putovali više od tisuću kilometara da bi vas gledali samo zato što nisu mogli nabaviti kartu su zaslužni za to da se vi vozite avionima i da imate plaću koju biste da se bavite bilo kojim drugim poslom u životu – mogli samo sanjati.
I neka vama aviona i neka vama vaših plaća, ali dobro razmislite zaslužujete li sve to skupa stvarno? Jer vaš stav, vaša međusobna podrška na terenu izostaje već neko vrijeme. Nervozni ste kao mala djeca kad im uzmu omiljenu igračku ili im zabrane izaći vani nakon škole, a ni ptičjeg mlijeka vam ne fali.
Nije ti sudilo faul? Otresi se, digni se i gazi dalje. Nisi dobio loptu u prostor od suigrača tamo gdje si zamislio? Ne maši rukama, nego giljaj dalje, traži drugu prigodu. Izgubio si duel? Ne gledaj prema nebu, nego trči nazad i uđi čvršće u sljedeći, ukliži. Ne valja ti kako je trava pokošena? Dragi, svima je ista. Ne valja ti jastuk u hotelu od pet zvjezdica u kojem spavaš pred utakmicu? Ponesi svoj od kuće.
Uglavnom, shvatili ste, ako imate problem – riješite ga sami sa sobom.
A onda i kritika vodstvu kluba. Imate najbolje navijače na svijetu, koji su vam omogućili budžet od 30-ak milijuna eura. Sve ste podredili prvoj momčadi, ni ptičjeg mlijeka im ne nedostaje, kako već napisah.
Istodobno, vas i vaše navijače tjeraju da budete lokalni pajac kojega svi mlate kako požele. Protivnici nam se rugaju, savez nas tretira kao nužno zlo, a cijelo prvenstvo je još jednom organizirano tako da je jasno da se naša momčad ne natječe u istom sportu kao drugi.
A vi tu investiciju – ne čuvate.
Niste u stanju uhvatit nekoga za prsa kako treba, niste spremni niti zatalasat, a kamoli zaprijetiti svojom vojskom navijača strukturama koje su iznad ovih koji vode nogomet i koji su presretni što imaju mir. I ta vojska ljudi koja bi postala nemirna je jedino čega se plaše.
Pa se onda pitam jeste li vi tu zato da Hajduku omogućite mir i blagostanje ili ste tu da omogućite mir i blagostanje ovima koji ga šikaniraju?
I da – za kraj…
Prvenstvo tek počinje, iako bi ovi iz medija najradije sve nas uvjerili da je sve gotovo. Iako Hajduk dočekuje oba rivala doma, ima i dalje bod više od jednoga, a izjednačen je s drugim.
Situacija iz snova.
Doduše, mi znamo da će momci u plavom moći raditi svašta što momci u bijelom neće smjeti, vidjeli smo to zorno i jučer.
Ali u tom lopovskom i dirigiranom HNL-u je to tako oduvijek. Stvar je samo stava – ako već sudjelujemo, a sudjelujemo, onda sudjelujmo najbolje što znamo.
A ovo definitivno nije najbolje što znamo, svi mi zajedno možemo puno više.
