Hajduk je krenuo u sezonu kako treba, bez ogrebotine je prošao kroz Pulu, zapravo je jedini od četiri favorita pobijedio uvjerljivo, u utakmici u kojoj mu je protivnik praktično stvorio jednu polupriliku za gol.
Isto tako, navijači Hajduka su u sezonu krenuli baš punom parom, ritmom s konca nedavno okončane sezone, te su okupirali otprilike dvije trećine stadiona Aldo Drosina, osim juga koji je bio pun navijača, i južne strane zapadne i istočne tribine bile su pune Hajdukovaca.
U sezonu su u svojem uobičajenom ritmu krenuli i suci, koji su donijeli niz dvojbenih odluka, a ono što je već i vrapcima na grani poznato, osnovni problem je neujednačenost kriterija kod dosuđivanja prekršaja ili stegovnih mjera, dakle – upitno je osnovno znanje hrvatskih sudaca, ali to vjerojatno nikome nije čudno kad se zna kako se sudačka organizacija u Hrvata vodi i kako je organizirana.
I bit će to opet teška sezona za pratiti. Hajduk ima momčad koja se može boriti za titulu, iako je u ovom trenutku jasno da Dinamo ima najširi izbor kvalitetnih igrača, a i taj kriterij nekako nikad da pretegne na stranu koja ne bi odgovarala momcima iz Maksimira.
Neće biti lako ni Hajdukovim navijačima, jer smetaju gotovo svima, čak i u tradicionalno za ljubitelje bijele boje vrlo gostoljubivoj Istri su se pojavile bezvezne trzavice, koje se srećom nisu pretvorile u nešto više, ali uopće ne sumnjam u to da će nam nedostajati članaka o zaustavljanju navijača Hajduka na razne načine.
Moram spomenuti da sam privatno baš oduševljen što se na Hajdukovu tribinu vratila bijela boja, jer dok su više-manje svi ultrasi svijeta u tamnim tonovima, baš ima logike da Torcida, koja je u dobroj mjeri zaslužna za postojanje ultras kulture u Evropi bude svoja i originalna, umjesto da slijedi trendove.
A posebno je opet bilo zanimljivo vidjeti to šarenilo na južnoj tribini, jer za razliku od svih drugih gostujućih tribina u Hrvatskoj, gdje je okupiraju isključivo ultrasi, na Hajdukovoj gostujućoj tribini je odnos otprilike 50-50.
Ok, u onoj drugoj polovini, koju ne čine aktivni ultrasi, opet je barem dvije trećine onih koji su samo prestari da bi se osjećali aktivnim navijačima ili dijelom grupe, ali prekrasno je bilo vidjeti i cijele obitelji na toj tribini, djecu, umirovljenike, mlade dame, ali i one u najboljim godinama, i to šarenilo daje jedan poseban štimung i kolorit.
Za nas koji smo više-manje redoviti na gostovanjima, to je relativna novost, takav ugođaj je u prošlosti bio rezerviran za velike utakmice po evropskim gostovanjima ili eventualno ponekad u Maksimiru, ali da tribina tako izgleda na baš svakoj manjoj utakmici, to je ipak novije.
Kako sam ja pretplatnik s istoka, navikao sam na svakakve komentare dok traje utakmica, ali na gostovanjima sam navikao na ljude koji dođu navijati, i to mi je obično odmor za mozak. Jednostavno dođeš, izdereš grlo, i ne razmišljaš previše o igri, jer na koncu s većine gostujućih tribina u Hrvatskoj je teško i pratiti igru, a posebno kad ti otprilike dvije trećine utakmice pogled zaklanja neka od zastava.
A jučer sam na jugu Drosine imao čast stajati pored nekoliko likova koji po narativu baš spadaju na istok Poljuda.
Biuk ne valja ništa, odnosno, dobar je on, ali ne valja, Vuković je kokoš bez glave, Livaja samo glumata i zajebava se, Mikanović ne može pogodit zgradu centaršutom, Grgić je preagresivan, Borevković ne bi ni Istri bio pojačanje, a Simić ima dvi live.
A i Melnjak bi mogao bolje zatvarat stranu umjesto da samo razmišlja kako će dat gol, Krovinović bi mogao manje komplicirati, Sahiti samo gleda kako će se prodat i nezainteresiran je, ova dva mulca šta su ušli se vuku ka krave, umisto da sprintaju, pa tek su ušli…
Ma i ovaj Valdas će mi ostavit sliku sa ovom taktikom na sigurno. Šta ne napadne, pa ovi pojma nemaju, da krene u pressing, pet golova im damo bez problema.
Ne ulazim odavno u te rasprave, navijam i dalje, ali u momentu kad Livaja daje drugi, jedan od te ekipe se diže na naslon stolice i urla na ostatak tribine – aaaajmoooo, navijaj, šta ste došli u kazalište?! I ja više ne mogu navijat, jer se previjam od smijeha.
Da nas nema, trebalo bi nas izmislit.
Ali u svemu tome, onaj klinac od tek nekoliko godina čiju ste fotografiju sigurno vidjeli jučer ili danas na društvenim meržama, na ogradi pored terena ne prestaje navijati, bio je ispod mene, dobro sam ga vidio.
I doć će sve to na svoje. Neka nova će dica stajati i tako to.
