Urednik je jučer briljantno pobrojao najvažnije detalje s utakmice i tom tekstu se gotovo ništa nema za dodati, jer ono što ja imam reći je potpuno nezanimljivo i nešto što ponavljam već godinama, a na što se često zaboravi.
To je činjenica da je savez koji djeluje pod nazivom Hrvatski nogometni savez sve samo ne hrvatski i sve samo ne nogometni. Neću se ponavljati, ali bez namjere da ikome tražim alibi, a zašto to nije alibi ću pojasniti detaljnije – Hajduk neće biti prvak u ovom sustavu kojeg imamo pod takozvanim HNS-om sve da dovede Perišića, Neuera, Kantea i Gvardiola.
Zašto smatram da to nije alibi? Pa zato što smatram da je ta borba za promjenu sustava u hrvatskom nogometu najvažnija zadaća vodstva Hajduka i smatram ih direktno odgovornima što su prihvatili narativ po kojem je ključno neka Hajduk da tri gola pa mu suci neće biti krivi. I ako Hajduk ne bude prvak, neće biti krivi ni Kustić ni Marić ni Mamić, nego oni jer se nisu izborili da ih maknu.
Ili barem ozbiljno pokušali.
Smatram njihovom ogromnom pogreškom što nisu bučni, što je “prgava familija“ ostala samo mrtvo slovo na papiru, odnosno na majicama i šalovima koje bi navijači s puno većim ponosom kupovali i nosili, samo da vide tu prgavost tamo gdje treba, a ne samo među sobom i na tribinama.
A kad smo kod toga, sad ovo zanimljivije iz naslova – dobrodošao u Hajduk, Ivane. Ivane Leko, naravno da sam na njega mislio u naslovu.
Ivan Leko je došao na klupu Hajduka početkom godine, nakon što je kao i većina bivših uspješnih nogometaša živio u izoliranom nogometnom svijetu koji ne razmišlja previše o nekim idealima ili efemernim stvarima poput modernog robovlasništva koje se promovira kroz sport, borbi za socijalnu pravdu ili o interesima lokalne zajednice naspram krupnog kapitala.
A kod hrvatskih nogometaša je to garnirano i uvjerenjem kako je sve super jer Luka Modrić, jer repkica, jer uspješni smo, jer jebote kolko nas ima, jer neka pati koga smeta, jer kurac palac…
A Mamić i to, pa dobro, svugdje toga ima, ali on je uspješan i truć bluć...
I dođu oni tako u Hajduk, taj pokušaj promjene koja želimo biti, naglašavam – pokušaj, i neko vrijeme ne razmišljaju o određenim stvarima. Dapače, sve im izgleda relativno normalno, jer Hajduk zaostaje desetak bodova, prosipa ih dodatno, ne predstavlja opasnost za nikoga i samim time – sustav se prema Hajduku ponaša kao prema simpatičnom klubiću s juga, čak im ne pada na pamet tad ga previše lupati po glavi.
I onda Leko mjesecima prosipa bombone iz usta, svima je simpatičan, svima je dobitak za HNL, za Hajduk, svjetski je trener, bla bla, truć bluć.
Međutim, nakon nekog vremena, taj Leko uz sve probleme i lutanja uspije malo stabilizirati momčad, napravi lijepi niz rezultata, uzme kup, a onda mu još i dovedu onih njegovih par ozbiljnijih igrača koje zaziva, a počne se sasvim ozbiljno spominjati i taj neki Perišić.
I dođe onda taj Leko sa svojim Hajdukom usred Zagreba, u nekim stealth odorama i krene igrati pressing kod – korner zastavice domaćina, dok sudac čeka kod centra gdje očekuje Hajdukove igrače i težište igre, kao što je predviđeno “HNS“-ovim planom i programom.
Kud ćeš, momak? Stani, ne može tako.
I prestane Leko biti simpatičan i sruči se na njega sva stvarnost tužnog hrvatskog nogometa.
I Leko, inteligentan kakav jest – shvati brzo što se događa, i probije načisto, pa se pobuni čisto načelno jer shvaća ono što svi mi drugi znamo i gledamo već gotovo trideset godina.
I u tom trenutku Ivan Leko postaje trener Hajduka. Dobrodošao, Ivane.
Ja ne dijelim oduševljenje njegovom reakcijom jer imam dojam da se dogodila zato što je Ivan Leko osjetio da duga ruka Mordora dolazi po njega osobno i da je zato tako burno reagirao, ali nadam se vrlo iskreno da griješim. Isto tako smo i od Lukše Jakobušića dobili neke reakcije kad se on osobno osjetio ugrožen, a ono što bih ja volio vidjeti, a uvjeren sam i dobar dio navijača (onih s tribine, ne mislim na Internet ratnike) jest da svakodnevno prozivaju svaki detalj koji ne valja u hrvatskom nogometu.
Jer ponavljam, bez toga nikakva stabilizacija momčadi ni igre neće biti dovoljna.
