Search
Close this search box.
Vrijeme by DHMZ:
SPLIT 14.2℃ | jugo 8.1 m/s
1. ožujka 2024. 19:18
Foto: Tom Dubravec / CROPIX  

Dvanaesti ponedjeljkom: Da sam barem pravi novinar

PODIJELI

Često sam u sukobu s većinom, ali to je normalno za čovjeka koji je gotovo pa stalno i u sukobu sa samim sobom. Dobro je to za posao kojim se bavim, koji je po prirodi stvari preispitivanje stanja, analiza pogrešaka, traženje nepravilnosti i sve u tom stilu.

Ali kad se prati fenomen koji se zove Hajduk, to je sve samo ne dobro.

Naime, na početku sezone, dok su pravi novinari pisali o napadu na titulu, ja sam se zapravo sprdao sam sa sobom i sa svojom nadom da je to ta sezona i uporno ponavljao kako nećemo biti prvaci. Ostavljao sam ogradu za tu mogućnost, ali svaki put napisao da realno – nećemo.

Radi toga sam doživio poprilično napada i neugodnosti, ali taj dio ide u rok službe, dapače, ja bih se osobno razočarao da je drugačije.

O Ivanu Leki sam napisao da može bit najbolji i najgori, analizirao njegove pogreške, ne shvaćajući zašto pravi novinari za sve probleme krive redom upravu, sportskog direktora, igrače, teren, navijače, a naravno, oni najuporniji i model upravljanja klubom…

Ja sam nogometni laik. To što gledam utakmice 40 godina i što nakon svake utakmice Hajduka analiziram stvari ne čini me stručnjakom. Međutim, vrlo dobro se služim logikom, a o upravljanju, nažalost, znam barem jednako koliko i neki stručnjaci, čisto prirodom životnog iskustva.

I zbog toga što sam sve do sada gotovo sve bio u pravu (patite, bardovi!), dajem si za pravo kao potpuni nogometni laik danas napisati – treneru, ne možete s ovom ekipom niti pokušavati igrati u formaciji koju gurate od kad ste došli. Da se ogradim – to je moj stav na osnovu mojeg dojma.

Nogometni sam laik, ali logika mi isto tako govori da je veliki broj ozljeda uvjetovan promjenom načina treninga.

Marko Livaja, Filip Krovinović i Nikola Kalinić, koji su jedine tri ekstra klase u ovoj momčadi (uz one koji će to možda za koju godinu postati) NE MOGU igrati na ovaj način, a vrlo vjerojatno ni u intenzitetu koji trener traži od njih.

I ako se nastavi ovim putem, morat će Hajduk promijeniti gotovo cijelu momčad.

Je li to ok? Pa jest, ako je to plan i ako za to postoje mogućnosti.

Ono što je meni najtužnije jest gledati Filipa Krovinovića zadnjih tjedana. Momak je oličenje onoga što navijači žele od igrača koji nosi bijeli dres. Čovjek kopa cijelu utakmicu, ništa mu nije teško za momčad i klub, talent koji ima je na razini koja i prelazi trenutnu razinu Hajduka, a svima nam je i jasno da je isprovocirao odlazak iz jedne jebene Benfice da bi obukao taj bijeli dres.

A zbog toga što igra u sustavu koji mu ne omogućuje da pokaže niti dio svojeg znanja, navijači grintaju, povici su već tu, a od prave salve zvižduka ga dijeli još samo to što ipak većina navijača zna ovo iz prethodnog pasusa.

Jučer sam pratio njegovo kretanje. Čovjek se nudi, trči od jedne aut linije do druge, markiraju ga striktno jer znaju da je s loptom u nogama opasan, a lopte ga uglavnom – prelijeću. Ili mu dolaze po zraku s udaljenosti od 30-40 metara, pa se mora boriti sa stoperima da je primi.

I naravno da onda čak i kad dođe u kontakt s predmetom svojih želja zapravo nema ni snage ni svježine učiniti ono što inače može, a uz to mu ni suigrači nisu tamo gdje bi trebali biti uglavnom.

A navijači Hajduka su i najbolji i najgori na svijetu, puno puta sam o tome pisao. S druge strane, to je konstanta koju treba uzeti u obzir.

Ono što je veći problem je konstanta destrukcije koju imamo. Jučer sam se našalio, pa rekao da bi sad bilo najbolje potjerati Lukšu i Nikoličiusa, pa vratit Stanića i Kepčiju, da bude kompatibilnije to sve skupa.

Problem je što ni oni nisu znali kako se nositi s Tudorovim idejama.

I poseban je problem što se u Hajduku uvijek kad i dođe do neke harmonije i krene se u nekom smjeru, nešto dogodi da poremeti to sve skupa.

Da okončam priču o struci ponavljanjem svojeg osobnog dojma u koji sam uvjeren – treneru, ova momčad Hajduka ne može igrati u ovoj formaciji, a za ideju koju imate, treba puno više vremena. Ako nastavite ovako, upropastit ćete sve što se gradilo dvije godine.

I znam, javit će se sad nemali broj komentatora koji će ponavljati one floskule o deset metara gore dole i o tome kako sam ja nogometni laik koji nema pravo davati savjete trenerima, a ja ponavljam – ne treba biti veliki stručnjak za logično razmišljati. Ko što ne treba završiti trenersku školu za znati da je jednostavnost u igri uvijek najučinkovitija, a najteža za uvježbati.

I nikad si u karijeri nisam dopustio tako nešto napisati, jer smatram da su osobni dojmovi po pitanju struke beznačajni, ali evo, za sve postoji prvi put.

Da se razumijemo, Hajduk ima objektivne probleme – puno ozlijeđenih, iako sam uvjeren da je to u dobroj mjeri uvjetovano načinom rada, suđenje koje je takvo kakvo je, korumpirano natjecanje koje je takvo kakvo je i ne bi Hajduk bio prvak ni da igra najbolje što je moguće, uvjeren sam.

Problem je što ne Hajduk ne napreduje. Rezultat u odnosu na lani stagnira, a igra nazaduje i sad bi zapravo trebalo napisati i riječ ili dvije o cijelom sustavu koji je doveo do ovih problema.

Strategija, kontinuitet i hijerarhija – to su tri najvažnije stvari u upravljanju klubom. Uz moral, poštivanje zakona i transparentnost, koji su osnovni preduvjet za išta.

Hajduk pada već na transparentnosti, o tome sam često pisao, ali danas mi se ne da. Zatvorenost kluba prema javnosti je tema za sebe.

Moral i poštivanje zakona su valjda neupitni, vjerujem da o tome više nikad u Hajduku nećemo morat raspravljati.

Strategiju imamo, ali dojma smo da je se nije baš najpravilnije shvatilo. U strategiji piše koliko titula će se osvojiti i dojam je da je svima to najvažnije, a strategija sama po sebi nije postavljanje ciljeva, nego – odluka o načinu kako će se do određenih ciljeva doći.

Koliko se tih postulata u klubu drže, neka procijeni svatko sam za sebe, moj dojam je – slabo.

Kontinuitet u Hajduku je usko vezan za hijerarhiju.

Lukša Jakobušić je donio u klub nove i vrlo potrebne i važne vrijednosti u poštivanju hijerarhije. Postavio se prema javnosti, a dojam je i unutar kluba s gardom predsjednika koji je uvijek najodgovorniji za sve. I stavom da je njegova uvijek zadnja. Osim ako ne izlazi iz strategije, financijskih ili pravnih gabarita, za što je tu Nadzorni odbor da ga korigira.

Stvar koja šteka je delegiranje tog garda.

Naime, baš kao što je predsjednikova zadnja u klubu, tako riječ sportskog direktora mora biti zadnja kad je riječ o sportskom sektoru. I samo predsjednik, tj. Uprava može nešto korigirati kod njega ako iskače iz strategije, financijskih ili pravnih gabarita.

I baš kao što riječ sportskog direktora mora biti zadnja u sportskom sektoru, tako riječ trenera mora biti zadnja u svlačionici. Osim ako ne iskače iz strategije, za što je tu sportski direktor da ga ispravi – jer trener o financijskom i pravnom okviru ne mora brinuti.

I ako nekom igraču ne odgovara trener, zvao se on Marko Livaja ili Elvis Letaj – trenerova je zadnja.

I nadzorni odbor mora biti iza predsjednika, predsjednik mora stajati iza sportskog direktora, a sportski direktor mora stajati iza trenera.

A odluke se moraju donositi na osnovu benchmarkinga, strateškog promišljanja, cost – benefit i SWAT analizama. Trenera se mora dovesti uzimajući u obzir sve ono što Hajduk jest.

Baš kao što se kod dovođenja igrača ne gleda samo koliko on košta i koliko dobar mu je udarac ili koliko ima kondicije, nego se gledaju sve njegove karakteristike, od onih ljudskih, pa do onog osnovnog – kako će se on uklopiti u momčad, tako se za svaku osobu u klubu, a posebno za ove tri ključne koje sam naveo – treba znati unaprijed kako će se uklopiti u strategiju i kako će funkcionirati u zadanim uvjetima.

Naravno, ako se recimo dobije prilika dovesti, štajaznam – Marka Livaju ili Neymara, onda se može i mora ispitati koliko se može prilagoditi sustav tom pojedincu koji može donijeti ekstra kvalitetu, ali rijetki su to petci kad se to događa.

Ivan Leko možda jest ta kvaliteta, ja se mogu samo iskreno nadati da jest, ali nade mi se rijetko ostvare, posebno kad je Hajduk u pitanju.

I pitanje je koliko Hajduk ima vremena i financijske moći za prilagoditi se.

Da završim kako sam počeo – da sam pravi novinar, sad bih napisao – jesam li vam rekao, ali ne mogu, jer previše boli kad čujem ruganje s mladim igračima, previše boli kad čujem vrijeđanje Krovinovića, a jučer i Prpića i Capana.

Previše Hajduk boli, a lijeka nemam. Oni koji imaju lijek su u upravi Hajduka i ono što moraju je ne smijeniti Ivana Leku, u kojega je sad najlakše uprijeti prstom, jer očito griješi, nego ga natjerati da se korigira i uklopi u strategiju i sustav kluba.

Da odradi svoj posao kao dio sustava kluba, a ne kao netko tko je došao biti veći od kluba i promijeniti sve, jer prije njega ništa nije valjalo.

I da se razumijemo, to ne vrijedi samo za Ivana Leku, nego za apsolutno svaku osobu u klubu.

Nisam dugo to napisao – do Your fuckin’ job!

PODIJELI

Vezane vijesti

Search

Follow Us

Split

14.2℃

SE 8.1m/s

69%

1007.3hPA
  Vrijeme oko 16h:
14℃
Sub
14℃
Ned
15℃
Pon
11℃
Uto
14℃
Sri
  Vrijeme by DHMZ

Posljednje objavljeno