Nakon dugo vremena, nisam otišao na konferenciju za medije na kojoj se predstavlja novi kadar u Hajduku. Čak sam imao namjeru otići, jer za razliku od onih uglavnom besmislenih sijela pred utakmicu i nakon nje, tu se da i postaviti neko pitanje na koje se ponekad i dobije neki suvisao odgovor, ako zbog ničega onda zato što ga se može zapisati pa nakon par mjeseci provjeriti koliko se ozbiljno mislilo s izrečenim.
Ipak, nisam otišao, između ostalog jer sam u najavi predstavljanja u jednom članku objavljenom u nečemu što se još uvijek predstavlja kao medij pročitao kako će se Garcia predstaviti Toniju Biliću i društvu. Kako ne želim bit dio tog društva, ostao sam doma gledati predstavljanje na HDTV-u.
I nisam zažalio.
O treneru nemam što reći, niti bi mi bilo bitno što ima za reći; naime njegov uspjeh je moguć samo u slučaju da svi drugi poviše njega odrade svoj posao. Urugvajac ima dobar gard, znanje je već pokazao da ima, mogu mu samo zaželjeti sreću i nadati se da će od tog društva u press salonu imati tretman barem kao njegov prethodnik.
Prije par dana sam vodio raspravu vezano za izjavu Krunoslava Jurčića o Hajduku, kada je ponovio da odbija komentirati Hajduka dok ne sagradi barem još dva pomoćna terena, jer će tek tada opet biti ozbiljan klub. Teška srca sam prisiljen napisati da sam poprilično suglasan s njegovim stavom.
Doista je već dozlogrdilo slušati o pojačanjima, o novim trenerima, o pripremama na Marsu za zalet prema osvajanju titule, novim garniturama dresova, o tome hoće li doći Džeko, Vučević ili Pašalić, a sve vrijeme Hajduk kao klub ima u principu dva pomoćna poluterena, niti jedan dovoljno kvalitetan za razinu modernog evropskog nogometa.
I zato je bilo zanimljivo čuti odgovor predsjednika na tu temu.
Jer dok uprava kluba ne sagradi (barem) dva pomoćna terena, dok ne riješi problem odnosa HNS-a prema Hajduku, dok ne sredi odnos politike prema Hajduku, a nadasve dok ne sredi odnos medija prema Hajduku, nikakvo pojačanje, nikakav trener i nikakva modifikacija modela neće značiti ništa, ili će značiti sasvim malo.
Predsjednik je rekao da ih želi dvoznamenkasti broj i to je vrlo pohvalno za čuti. Pitanje je samo jesu li navijači Hajduka zainteresirani za to, ili im je važnije čuti hoće li Hajduk ove sezone biti prvak?
Od ponedjeljka ćemo valjda saznati tko pretendira na nadzorničke funkcije, nadam se da će biti barem tri liste kandidata, a posebno se nadam da ću od njih slušati više o gradnji nego o osvajanju, dosta mi je već toga da hajdučka javnost pleše onako kako to diktiraju lažni mediji sa svojim agendama.
Jer taj je ciklus već odavno poznat. Čitamo o velikim očekivanjima, dižu se tenzije i priča se o napadima na titulu, priča se o dovođenju velikih zvijezda, piše se o najboljim pripremama ikad… A onda se polako, ali neminovno sve to uvalja u blato s prvim problemima, iako nitko osim samih tipova koji se predstavljaju kao sportski novinari nije ni spominjao velika pojačanja, imao velika očekivanja niti pričao o napadima na titulu.
Najveća titula ove godine bila bi započeta gradnja kampa i službeno donošenje plana za gradnju novog stadiona. A prekid tog dosadnog i predvidljivog medijskog ciklusa, usklađenog kao kod onih najboljih prijateljica bio bi prekrasan poklon navijačima.
