Ovi moji pokušaji upozoravanja na probleme i pronalaženja rješenja u Hajduku se sad već godinama ciklički ponavljaju, a jedan od najčešćih motiva koje spominjem u tekstovima je redovno – ego. I analizom zadnjih nekoliko godina, koji su kulminirali ove Godine Gospodnje 2024.-e dolazim do zaključka da se dalje od vlastite guzice i njene prevažnosti gotovo pa svakoga tko sjedne u klub nismo makli.
I mogao bih sad ponoviti hrpu rečenica o tome kako se ništa ne može napraviti u ikakvom sustavu (to je onaj drugi motiv koji se u paru sa strategijom ciklički ponavlja) ako svatko u sustavu ne suspregne svoj ego do krajnjih granica.
Međutim, shvaćam da je ta bitka odavno izgubljena, jer kreće od nas samih. Klub na koji toliko utječu navijači i emocija koja ga okružuje jednostavno mora biti preslika svojih navijača. I zaista, on to i jest.
Šizofreničan, nekad najbolji na svijetu, a već nakon pet minuta najgori, autodestruktivan i u stanju u sekundi, u jednom jedinom proplamsaju ludila proliti hektolitre mlijeka kojeg se vrijedno skupljalo godinama.
A navijačima je, mnogima od njih barem – važnije ispasti pametan (ili kod onih mlađih – ispasti faca) nego pomoći klubu. Jer dosta san in ja pomaga, ima da dobiju kad san ja tako reka! Kažu da ljubav nije kad tebi netko treba, čuli ste za to…
Poručivati čelnicima Hajduka išta postaje već neko vrijeme besmisleno, jer iako im svima ispada med iz usta i spominju prave stvari – redovno padaju ako na ničem drugom, onda na testu – egoizma i vlastite važnosti.
A nikako da shvate da će se pamtiti oni koji služe, a ne oni koji se goste za glavnim stolom. (Parafraziram – Lk. 22.26, Lk. 22.27)
I da, tmuran je ovaj jutrošnji tekst, pun beznađa. Jer ne nudi nikakvo rješenje, Hajduk se pokazuje kao previsoka prepreka za gotovo sve ljude koji su ga pokušali dovesti do pravog puta.
I ne preostaje ništa drugo nego činiti ono što svatko od nas može. Navijači neka navijaju, a ostave se komentiranja i destrukcije bilo kakve vrste, igrači neka igraju i neka ne razmišljaju o tome tko ih trenira ili tko im je menadžer, treneri neka se bave taktikom, a ne strategijom, uprava neka se bavi strategijom, a ne taktikom ni navijanjem, nadzorni odbor neka nadzire i niti se ne pojavljuje.
Do Your job.
(A svizac neka zamota čokoladu…)
