Negdje prije godinu dana, na jednoj od onih dragih mi utakmica Hajduka na Poljudu, kad nema gužve jer nam je klub već debelo zaostao na tablici, pa na stadion dolazi (samo) još nas petnaestak tisuća najupornijih, dok sam palio cigaretu me čovjek koji je sjedio par praznih mjesta od mene na odličnom engleskom pitao mogu li i njemu pripaliti cigaretu.
Dok sam mu pušački kolegijalno pružao upaljač on me u nevjerici upitao je li to uobičajeno da se oduzimaju upaljači na ulazu u stadion, a usput objasnio da su mu djevojci oduzeli i šminku. Dok sam mu objašnjavao da je to još i dobro, jer kontrole na ulazu poljudske zapadne tribine su više manje humane, vidio sam da mi i ne vjeruje baš to što mu pričam o izuvanju i pretresu intimnih područja.
Čovjek je bio Nijemac, navijač svog kluba koji prati utakmice, a posebno mu nije bilo jasno kako se to onda na običnoj ligaškoj utakmici kod nas zapali na desetke baklji kad se već toliko pažnje posvećuje pretresu.
I nisam ga uvjerio, nekako sam vidio da me gleda otprilike kako ja gledam ljude koji me uvjeravaju da je zemlja ravna, a svijetom da vladaju ljudi – gušteri.
Jučer su u našoj zemlji gostovali navijači jednog od najvećih klubova na svijetu, možda ne po rezultatima, ali po značaju za navijački svijet, apsolutno jedan od top klubova. Njemački klub, na čijem smo stadionu ne tako davno gostovali, makar i na juniorskoj utakmici, pa uživali u svemu onome što normalna nogometna zemlja nudi. Dobar stadion, normalan prilaz i ulaz na njega, čak i romantična tribina sa stajaćim mjestima.
I ništa čudno nije što se u njemačkoj javnosti zgražaju nad tretmanom kojeg su njihovi navijači dobili u balkanskom vilajetu što ova naša tužna zemlja, ma koliko se upinjala tvrditi suprotno – još uvijek jest.
A balkanski je vilajet ne zbog činjenice da nam je standard da se građane tretira kao stoku, nego zbog toga što ogromna većina stoke koja se naziva građanima to smatra – normalnim. Dapače, čak i poželjnim.
Za razliku od nas, njemački klub izda javno priopćenje, obavijesti nadležne, a svoje navijače pozove da im se jave ako su doživjeli bilo kakvu neugodnost, kako bi im pomogli i reagirali.
ℹ️ Der BVB hat im Rahmen der Personenkontrollen während der Einlassphase zahlreiche Beschwerden über grenzüberschreitendes Vorgehen des Ordnungsdienstes erhalten. Wir verurteilen diese Form der Kontrollen und stehen aktuell im Austausch mit der UEFA und Dinamo Zagreb, um die…
— Borussia Dortmund (@BVB) November 27, 2024
Hajduk je, podsjetimo, samo par puta reagirao na svinjarije hrvatskih institucija – jednom kako treba, evo prije šest dana je bilo ravno deset godina od kad je odbio istrčati na mordorsko zdanje, a od tad je cijela ta priča lagano ugašena. Čak i kad je nekolicina navijača prostrijeljena vatrenim oružjem, klub je reagirao na način da bi bolje bilo da nije.
Za koji dan će navijači oba kluba pred jedini hrvatski derbi proći torturu nedostojnu građana suvremene demokratske zemlje, a sve kako bi se spriječilo paljenje pirotehničkih sredstava.
Kojih će se zapaliti na desetke, ako ne i stotine.
Zaključak – institucije ove zemlje su nesposobne, ljudi su navikli na torturu, a klubovi nisu tu radi svojih navijača.
Hoćemo li išta naučiti od Nijemaca? Od zemlje u kojoj se policija prema navijačima ophodi kao prema ljudima, od klubova koji su tu radi svojih navijača i od građana koji ne dopuštaju da ih se tretira kao stoku?
Nećemo, ne brinite. Samo bilježimo da ostane.
