*da ne bude zabune odmah na početku, ni na jedan način se ne referiram na osobe s blagom mentalnom retardacijom, tj. stanjem koji se u medicini nekad zvalo debilizam, mislim na kolokvijalni izraz kojeg koristimo kad opisujemo osobu smanjenih kapaciteta shvaćanja stvarnosti, a koja formalno ima kvocijent inteligencije u gabaritima koje medicina priznaje kao prosječne ili iznad toga, a dapače, neki od najvećih debila koje znam imaju vrlo visok taj IQ.
Dok nema Hajduka, treba nekako ispuniti vrijeme. Dio oduzimaju obiteljske obaveze, dio čitanje svih onih zvizdarija koje se pišu o Hajduku, ali i inače, čak i dok ima Hajduka, volim otići u kino i još više, u teatar.
I tako sam danas gledao kupiti ulaznice za operu Dioklecijan koja će se u ponedjeljak premijerno izvesti na Splitskom ljetu, pa ostao zbunjen, jer tamo gdje se biraju mjesta je označen raspored sjedenja u splitskom teatru na Trgu Gaje Bulata, iako kao lokacija piše HNK Split – Peristil.
Ne budi lijen, javim se čovjeku koji već duže nego je pristojno radi u splitskom HNK, a supatnik je i prvi susjed na poljudskoj tribini zadnjih nekoliko godina, periodično obojica zbog zdravlja prestajemo pušiti, pa žicamo cigarete jedan od drugoga kad smo u toj apstinencijskoj fazi.
Uglavnom, objasni on meni da će prvih nekoliko slika bit izvedeno u teatru, a završna na Peristilu. Naravno da sam popizdio, jer em su im one stolice u ložama krajnje suspektne za tipove od preko 0,1 tonu mase u koje ponosno spadam, em sad još treba i hodat po gradu za vidjet kraj opere.
Ipak mi je palo na pamet da je mogao i Hajduk tako nešto organizirat. Ono, ne ide nam u prvom poluvremenu na Poljudu, drugo selimo svi na Stari Plac. I igramo ragbi. A mi angažiramo UO Našeg Hajduka. I vratimo Moufija obavezno. Može i tamo kraj skaline se odigrat vaterpolo, ne bi nam bilo ravnih.
Uglavnom, razdužio sam, naravno da smo nas dvojica, nakon što smo razriješili to moje pitanje o lokaciji izvođenja Tijardovićeve opere krenuli u seciranje pojačanja, promjena na katu, i ovo i ono, pa sam ja u jednom trenutku na neku njegovu opasku oko toga kakvi smo mi kao navijači, rekao kratko – ma mi smo debili.
On se nasmijao i rekao – jedva čekam članak na Trafici s tim naslovom.
Pa sam smatrao da nije u redu napisati ljudima da su debili tek tako, ali uvijek imam neotuđivo pravo ukazati na to da sam ja debil, a svatko za sebe može odlučivati smatra li se debilom ili ne.
Uglavnom, da napokon nakon ovog besmisleno dugog uvoda kroz kojeg su se vjerojatno probili samo oni slični meni i oni koji su valjda plaćeni da profesionalno prate šta oni debili s Trafike sad pišu – pojasnim zašto sam ja, eto; debil.
Debil sam jer vjerujem da na svijetu, a posebno u ovoj našoj hajdučkoj familiji, zajednici kako god hoćete, ima dovoljno razumnih ljudi koji će činiti kritičnu masu zbog koje će svijetom, pa tako i Hajdukom vladati razum a ne taština, ego i sitničavost.
Debil sam jer vjerujem u procese i procedure, a ne u ljude.
Debil sam jer mislim da je ljudima bitan moral, ili točnije – debil sam jer mislim da je moj moralni kompas jednak ili barem sličan kao kod drugih ljudi.
Debil sam jer mislim da je ljudima doista stalo do nečega, do te razine da su spremni promijeniti nešto u svojem životu za uspjeh toga nečega. A spremni su samo do granice svojeg ega, svojeg komoda ili svojeg interesa. Čast izuzecima, kolokvijalno zvanim debilima.
Debil sam jer sam mislio da će u Hajduk napokon doći netko tko neće smatrati sve one prije sebe debilima i opet krenuti ispočetka.
Debil sam valjda i jer mislim kako smo svi skupa licemjerni i kako nemamo ista mjerila za sve, jer ljudima koji su nam dragi dopuštamo sve, a onima koji nam zbog bilo čega ne odgovaraju nađemo jednu grešku u par godina i tamo gdje je nema, a ovi naši to rade tri puta prije nego započnu dan.
Debil sam jer sam mislio da će u Hajduk napokon doći netko tko neće uzimati u obzir smeća i neznalice koji se lažno predstavljaju novinarima i rade za reketare koji se lažno predstavljaju medijima u ovoj tužnoj zemlji.
A najveći sam debil valjda zato što sve to skupa javno priznajem, objavljujem tako da svi mogu vidjeti i izlažem se tome da me svaki debil može nazvati i gorom uvredom od debila.
A sasvim sigurno sam najveći debil u svemiru zato što još uvijek vjerujem u to da je važno iskazati svoj stav i pokušati promijeniti stvari oko sebe nabolje, barem pisanjem na nebitnom portalu.
