bio neki dan svjetski dan dobrote…
pročitala ja to uz prvu jutarnju i odlučila biti cijeli dan dobra, nedjelja je, nema baš nekog posebnog razloga za uznemiravanje, neću kupovati ni trošiti, neću psovati, neću ići nikome u goste i neću biti negativna…
malo surfala po netu, donijela usisavač iz podruma i stavila ga u dnevnu sobu, prozračila spavaću, oprala suđe, srdačno primila kišnu glistu (bivšu moju rodicu koja je nedavno izgubila kredibilitet kod mene, al je trpim, šta ću) koja se najavila da dolazi sa ručkom, rodbinski je ispratila, javila se par puta na mobitel umilnim glasom, nazvala dvoje, troje prijatelja koji mi i nisu baš nešto al imam osjećaj da sam ja njima nešto i da bi mi nekada mogli valjati, i tako… prolazi dan u miru božjem, ja dobra, sve oko mene dobro…
neki dan sam naručila pravog domaćeg crnog, gustog i slatkastog, kaže kišna glista – joooj kako je dobro, ovo se ne pije, ovo se jede… ručkala, popila jednu čašu sa ledom, pa drugu bez leda, kišica rominja, gledam onaj usisavač u dnevnom, računam kako ne bi bilo u skladu sa svjetskim dobrim danom da u nedjelju usisavam, pomaknem ga u hodnik da ga ne gledam…
čitam dosadnu knjigu, preskačem dijelove, patim se… odem na fb, ništa mi ne privlači pažnju… odem do frižidera, vadim neka dva smotuljka u foliji koja je donijela kišna glista, u jednom smotuljku nešto, u drugom isto nešto.. pojedem oba, bacim foliju, uzimam drugu knjigu, počinjem s čitanjem…
popodne se lijeno vuče, razmišljam o trećoj čaši gustog slatkastog crnog, pitanje je – s ledom ili bez… s ledom…
iskapila, malo sklopila okice, kišica ne prestaje… siv, monoton dan, nikoga da se obrecnem, dobrica sam, baš onakva kakvu opisuju poznati pisci u svojim najboljim djelima…
predvečer se slučajno upitam nedostaje li mi ljubavi… bi li htjela da imam frajera pa da se kao volimo i starimo zajedno… brzo tu misao zaključam, ne večeras, ni slučajno ne večeras o tome… danas je svjetski dan dobrote…
uključim tv, pronađem neki film, isključim film, isključim tv, uključim neku glazbu, isključim je, otuširam se, imam novu kupaonu, novi tuš, nove pločice, staklo novo… odvod ne radi dobro, slijevaju se kapi preko stakla do veš mašine, nakosio mi majstor nešto u krivu stranu pa se voda skuplja u kutu i stoji, stoji, stoji… brzo se brišem, izlazim, danas nećemo ništa što nas tjera na pljuvanje iz sve snage, jbo mu pas… danas smo dobri…
popijem malu zelenu, uzmem obje knjige i legnem… izdrži Duška draga, sutra je novi dan… čitam, nemam pojma šta, misli blude negdje, da ne psujem gdje, gledam na mobitel, prošla je ponoć… bravo, izdržala sam…
jutros palim komp, nesica spremno čeka, popijem za tlak i za izmokravanje, odem na društvene mreže i ne vjerujem!!
piše: danas je svjetski dan dobrote…
ko tu koga jebe!!! odoh se obući i krenuti, ne mogu u stanu biti sama sa sobom kučka, nema teorije da dva dana zaredom budem dobra…
ne znam gdje ću, odoh negdje siktati i nakupljeni otrov prosipati, u ovaj sivi, kišni dan…
