evo mene nakon dužeg izbivanja iz trafike i za to imam opravdanje…
u trafici su i pisači i čitači uglavnom sportaši, ljudi jakog duha i velike snage, vitki i vitalni, koji su cijelo svoje srce dali za hajduka, ostavili su samo najsitniji dio lijeve klijetke slobodan, tek toliko da ih održi u životu kako bi mogli ići na utakmice i nosi mi se bila bojaaaa….
oni, naravski, ne čitaju ostale kolumne, oni prate samo antonijevića dvanaestog i lajkaju mu i ako dobiju i ako gube… daće život za hajduka a kamoli neće lajk…
ne smin protiv urednika dvanaestog ni slova, ali ću reć samo to da mi je nabija komplekse jer imam osjećaj da su ovih petšest što mene lajkaju bivši ljudi, nevoljeni, neshvaćeni, nesportski i upitni… dođe mi da se upitam vole li i oni hajduka i zašto meni lajk…
umjesto kolumni koje nitko ne čita i koje su glupaste odlučila sam napisati knjigu… napisala, izdala, sad ću je po svitu čitavat i prodavat (moš mislit zarade)… računam da je bolje napisat knjigu i pravit se da sam veliki pisac nego biti obična trafikantica koja nije nikad nogom napucala loptu…
opet imam vremena, opet ću se pojavljivati s vremena na vrijeme, pisati o svemu, seksu i svačemu, neću o sportu, neću nosit bilu boju jer sam debela i širi me, i prestat ću se nadat novim, sjajnim, blistavim lajkovima…
ovih petšest koji mene lajkaju su moj cili svit, oni mi razbiju i raspucaju sve ono što mi urednik sportaš nabije i napuca svojim tekstovima tristošezdesesedam puta lajkanim… da ga jebli svi do jednog…
