Dalmatinski portal je objavio kako je danas Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužnicu za prijetnju protiv bivšeg saborskog zastupnika HDZ-a i dugogodišnjeg načelnika Općine Seget Vinka Zulima.
Riječ je o kvalificiranom obliku prijetnje novinaru Slobodne Dalmacije Vinku Vukoviću u vezi s obavljanjem njegovog posla. Predlaže se uvjetna kazna od godine dana, s rokom kušnje od tri godine.
Navodi se kako se osnovano sumnja kako je Zulim, tijekom telefonskog razgovora 20. siječnja, revoltiran pitanjem o zapošljavanju njegovog sina u Općini, povišenim tonovima Vukoviću najprije uputio uvrede, a potom i ozbiljnu prijetnju što je kod novinara izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za njega i njegovu obitelj.
Vuković je nazvao Zulima da ga upita je li M. Z., za kojeg se navodi da je zaposlen u Općini, njegov sin. Na to je Zulim planuo i rekao Vukoviću da zna tko je i gdje živi te da ima dvije curice. Vrijeđao ga je nazivima đubre četničko, smeće udbaško. Spomenuo je i mogućnost dolaska na Vukovićevu adresu stanovanja, na što ga je novinar pitao što bi napravio da dođe. Zulim mu je kazao da bi ga poljubio u čelo, navodi se u optužnici.
Povodom podizanja optužnice kontaktirali smo Vinka Vukovića, koji nam je komentirao podizanje optužnice:
“Neugodno sam iznenađen što sam o podizanju optužnice doznao od novinara, a ne od Državnog odvjetništva, no drago mi je što je pet i pol mjeseci nakon prijave ipak napravljen ovaj pomak. Ponajprije mi je drago zbog moje obitelji, ali i svih novinara koji pošteno obavljaju svoj posao i trpe ozbiljne prijetnje i gnjusne uvrede od raznih zulima koji svoju moć crpe isključivo iz činjenice što ih štiti Partija kojoj pripadaju i njezini organi.”
Zanimljivo je spomenuti kako se ovaj slučaj dogodio nešto ranije od već opjevanog slučaja Ivošević, ali je optužnica protiv bivšeg dogradonačelnika podignuta puno brže nego ova, pa smo pitali kolegu Vukovića da nam i to prokomentira;
“Što se tiče ‘kašnjenja’ optužnice, poglavito u odnosu na ‘slučaj Ivošević’, sve je bilo u zakonskim okvirima tako da to nema smisla komentirati, osim ukazati na apsurdnost zakona koji dopušta da se u slučaju ozbiljnih prijetnji institucionalno reagira s debelim zakašnjenjem.”
Doista, državno odvjetništvo se u oba slučaja držalo zakonski propisanih rokova, ali dojam je kako se, baš kao što je kolega Vuković izjavio, ne primjenjuju jednaki standardi za sve, a činjenica jest da bi u ovakvim slučajevima rokovi doista trebali biti baš onakvi kakvi su bili u slučaju Ivošević – promptni.
