Hajduk je obranio Kup, prvi put nakon 46 godina došao je do uzastopnih trofeja u ovom natjecanju. Definitivno dobra utješna nagrada za sezonu. No, krenimo na on o bitno, zanimljivosti s ovog susreta protiv Šibenika.
Stvar broj jedan je Dario Melnjak, o kojem je i naš Piksi pisao nedavno. Još jednom u kup natjecanju trese mreže kao da je napadač, a ne bek. Ovaj put je to bilo i još malo nevjerojatnije nego obično bude. Naime, zgoditak je zabio s pozicije desnog krila. Iako igra lijevog beka. Jednostavno postoje ti igrači koji se znaju naći u pravom trenutku na pravom mjestu kad su golovi u pitanju, i to statistički se ne da objasniti. Nos za gol, to je ta kategorija. Uz sve to, Melnjakov gol u 62. minuti je bio dosta bitan jer je otključao Šibenčane, koji su se relativno solidno branili, zapravo su do tada samo jednom bili baš ono temeljito probijeni, kad je Mlakar lobom pokušao doći do gola u prvom dijelu. Uglavnom, bravo Meljo.
Druga zanimljivost je obrana na čelu s Awaziemom. Koja je odigrala na razini bezgrješnosti, nekoliko sitnih greškica, niti jedna koja dovodi golmana u veće probleme. Užasno bitna stvar u ovakvim utakmicama gdje moraš napadati i držati pritisak, saznanje da je obrana osigurana omogućuje življu igru. A Nigerijac je jučer plijenio sigurnošću, onaj jedan start kad je nekom od Šibenčana na njihovom desnom krilu u startu uzeo loptu kao da je mlađi kadet koji je došao na termin s odraslima… Čista nogometna poezija s malo humora.
Ogroman plus i Ferru koji je bio miran, plus je poslao onu loptu na Livaju iz koje je pao prvi gol. I za kraj Sigur, na kraju najveći dobitnik toga da su juniori viceprvaci Europe, vjerojatno ne bi dobio priliku da nije bio jedini zapravo dostupni junior. A ogromni dobitak za Hajduk, ogromni. Pri zdravoj pameti tvrdim da igra zrelije od Kimmicha u tim godinama, bar ovih sedam utakmica. Ako uspije održati nivo igre kroz dulje razdoblje, gotovo odnikle ćemo dobiti sjajnog igrača. Notirajmo i da je Luka Vušković službeno upisao nastup, ne da mi se puno guglati, ali pretpostavljam da je to srušen još jedan rekord, najmlađi igrač u finalu Kupa.
Treća stvar je da se Filip Krovinović u ovih desetak utakmica pretvori u odličnu šesticu, ne odličnu nego vrhunsku. Na stranu njegova organizacija igre, to smo znali da zna, i prije je pokazivao i dokazivao. Ali ono što me oduševilo u posljednje vrijeme, pa i sinoć, njegova je defanzivna odgovornost. Koliko je taj čovjek pokupio baluna iz Hajdukovog kaznenog prostora je čudo. Rekao bih da tu dolazi njegova nogometna inteligencija do izražaja, poznavanje geometrije igre. Jednostavno zna logički gdje će protivnik poslati loptu i postavi se na to mjesto. Nama koji volimo i defanzivne elemente u nogometu svakako je gušt gledati ovog Krova 2.0.
Četvrta stvar je Marko Livaja. Odakle krenuti? Od onog primanja poslije kog je pao gol? Malo je na svijetu nogometaša koji ono mogu s protivničkim halfom baš na leđima. Ili možda od onako hladnog penala kao da je na terminu, a ne 95. minuti finala Kupa? Slanja Šibenčana u drugu ligu u proslavi, nemojmo se lagati, mnogima je zatitralo srce kad je pozdravio rujevički sjever s onim dvojkama? Možda ipak uzeti njegovu izjavu poslije susreta za glavnu stvar. Jer Livaja nije zadovoljan, OK je bio Kup, ali kaže da je bilo i loše igre ove godine i očigledno je da njega zanima titula. Spreman sam se okladiti s kim god, tvrdim da će Livaja zaključiti karijeru u Hajduku ukoliko dogodine uzmemo titulu. Na kraju ćemo moći pričati da smo žvijeli i navijali u doba Marka Livaje.
