Uvijek je teško odabrati što napisati za prvi tekst kad negdje dolaziš, ali kad tražiš stan kao podstanar, tema se nekako nametne sama od sebe. Jer pronalazak stana za živjeti muka je u svim mjestima, a ako su ona turistička, samo je dodatni uteg, često od nekoliko tona. I zna stvoriti pokoju sijedu u kosi.
Prvo se trebaju utvrditi parametri, pa čovjeku bude jasno da će lokacijski morati popustiti. Podstrana, Solin, Kaštela, kvragu, i bliži dijelovi Klisa, sve može. I kreneš tako prolaziti oglase. U redu, za očekivati je da ogromna količina stanova ima ono ograničenje da se ne iznajmljuju od 1. lipnja pa do 15. rujna ili u goroj opciji do 1. listopada. Čovjek je spreman na to, takva praksa u Dalmaciji već je opjevana. Doduše, ipak se moraš malo iznenaditi kad ustanoviš da ima onih koji i kao datum potrebnog iseljenja istaknu 1. travnja. Nije šala, nego su neki očigledno zaključili kako su i uskršnji praznici sasvim dobra prilika za iznajmiti stan kao apartman.
Na stranu se, dakle, stave ti oglasi. U nekoliko dana istraživanja shvatiš kako su ostali stanovi koji se nude podijeljeni u dvije kategorije: oni koji se iznajmljuju jer se vlasnicima ne da baviti turizmom, a ni turistima, dok su druga kategorija stanovi koji nisu ni pogodni za turizam. Objektivno, ti drugi nisu pogodni niti za kvalitetno skvotanje, najčešće se radi o objektima koji bi mogli biti samo kulisa za povijesne filmove, u boljem slučaju. U lošijem, djeluju kao pozornica horor uradaka.
Kad se napravi i ta selekcija stanova, slijedi gledanje preferencija iznajmljivača. Naime, mnogi imaju prohtjeve kako bi njihov najmoprimac trebao izgledati. Pa su tako glavna kategorija koja se traži studentice. Da, baš studentice, ne studenti. Zaključak je jednostavan, veća je vjerojatnost da će stan biti uredniji, a studente je lakše izbaciti iz stana ako se ukaže prilika za turizam, pri čemu su ženske osobe ipak statistički manje sklone prepirkama i stvaranju problema u takvim situacijama. Jedan se stan davao u najam posebno studentima medicine. Koliko god razmišljao, razlog za takvo što našao sam samo u potencijalnoj hipohondriji stanodavca, pa, eto, da imaju nekog tko im može davati zdravstvene savjete. Povezivanje ugodnog s potrebnim.
Situacija na tržištu vam može stvoriti scenarija kakav se meni dogodio. U petak pogledate stan, stvarno bude dobar, dogovorite se da je to to, u nedjelju se već izmjenjuju podaci za potrebe ugovora, a onda u ponedjeljak potencijalni najmoprimac ipak javi da odustaje od posla, da će nekome iz obitelji iznajmiti stan, jer eto ukazala se takva potreba. Najgore je da čovjeku ne možete ništa zamjeriti, svatko normalan bi u ovakvoj trenutačnoj nekretninskoj situaciji izašao u susret rodbini, da se ne moraju tjednima lomiti s potragom.
Ne pomažu previše pri potrazi niti oglašivački servisi. Najpopularniji u državi uopće ne omogućuje da se postavi oglas za unajmljivanje stana, a najmodavci mogu oglasiti samo ukoliko plate. Zli jezici bi možda kazali kako je to možda i prešutni dogovor s agencijama za nekretnine, ipak se veći novci vrte ako su uključene i provizije, taj sveti pojam u domaćoj ekonomiji. Za buduće najmoprimce mogu samo kazati kako su različite Facebook grupe dobar izvor za pronalazak stana uz malo sreće.
Iskoristio sam ovaj stres da porazgovaram i s jednom agenticom za nekretnine, koja mi je i sama rekla da ju je nekad jednostavno sram pokazivati što sve ljudi nude. Na sreću, bar moju, to je bila agentica koja mi je na kraju pokazala stan koji sam i uzeo, i nije je trebalo biti sram kad ga je pokazivala. U Solinu je, ali moram priznati kako meni još uvijek nije jasno zašto ljudi u okolici Splita izbjegavaju rubove samog grada. Nakon što si živio u Zagrebu, bude ti pomalo i humoristično da je ljudima problem voziti se 15-20 minuta na posao, do prodajnog centra ili do liječnika. Inače, i sama agentica je kazala kako su cijene otišle u nebo i da to nema nekog ljudskog smisla. Iako to znači da su njoj veće provizije.
Zagreb i Split imaju još jednu bitnu razliku kad unajmljuješ stan. U Zagrebu proviziju agenciji isplaćuje najmodavac, koji tako ostane bez novca za prvi mjesec najma, dok u Splitu taj teret leži na najmoprimcu. Potražnja za stanovima toliko je narasla zbog turističkog buma da su se pravila morala izokrenuti. Pitanje je koliko je to održivo i koliko će se moći poslovati na ovaj način. U jednom će trenutku ovakvo stanje s nekretninama natjerati ljude da počnu izbjegavati Split i razmišljati o selidbama. Sam turizam zbog infrastrukture sad je na brojkama koje se ne mogu povećati za neki značajniji postotak. Moguće je da dođe do velikog sloma iznajmljivačkog tržišta kad bi financijski nastradati mogli prije svega oni koji su mislili živjeti od turizma. Zapravo već sad postoji jedan određen broj ljudi koji su odustali od turizma i daju u dugoročni najam stanove, uostalom i sam sam u jedan takav uselio. A ponuđen mi je i jedan zgodni u samom Splitu od 1. rujna jer će se čovjek još samo ovo ljeto baviti turizmom, onda i on odustaje. Silnice idu u tom smjeru, očigledno. Airbnb i booking.com kao uzročnici podstanarskog kaosa mogli bi ipak izgubiti dio svog utjecaja narednih godina.
