Search
Close this search box.
Vrijeme by DHMZ:
SPLIT 36.6℃ | pulenat 4.5 m/s
16. srpnja 2024. 17:11
Foto: Miro Gabela / hajduk.hr  

Analiza Hajdukove sezone iz snova, ali onih loših

PODIJELI

Ima tome da smo rekli kako će zanimljivosti o čitavoj Hajdukovoj sezoni 2023/24 ići nakon što se klub kompletira, jer je zapravo integralni dio čitave priče o prošlih 365 dana. I sad je to napravljeno, sad se mogu raditi rezimei.

Sezona za Hajduk je bila kao iz snova, samo onih loših. Jedna klasična mora koja krene naizgled dobro, a na kraju se pretvori u horor. To je svima jasno, pa hajdemo onda prvo pozitivne stvari, bilo ih je iako prosječni Hajdukov navijač voli upasti u depresiju i smatrati da je sve za užgati. Prije svega, ovo je bila godina afirmacije Nike Sigura, koji je sezonu ranije pokazao da je potencijal, a sad već neko vrijeme se ne može više govoriti o potencijalu, nego o odličnom igraču. Koji je kad se sve zbroji i oduzme bio najveća konstanta igrama, a u drugom dijelu sezone vjerojatno i ponajbolji igrač. Za njega i dalje ostaje pitanje je li ga bolje graditi kroz beka ili veznog igrača, a moj je stav tu pomalo različit od većine. Smatram da ga treba na obje pozicije koristiti, vidite uostalom sad Kimmicha u njemačkoj reprezentaciji i recite mi što je on kroz karijeru bio. Baš te dvije pozicije, teško je zaključiti na kojoj bolji.

Druga pozitivna stvar nastala je čak kao posljedica strave i užasa na kraju sezone. Luka Jurak je dobio priliku da igra i iskoristio je. On je sada u poziciji Sigura prije godinu dana, potencijal je pokazao, sad mora dokazati i da je konstanta u seniroskom nogometu. Kod njega se moram dotaknuti i doselekcije Hajduka koja je kroz godine pokazala da zna što radi. Iako je javni narativ kako Dinamo zna zahvatiti u Dalmaciju i da je to sramota za Hajduk (što je donekle i točno, bezveze je da najbolji pionir Neretve karijeru nastavlja u metropoli), zapravo je činjenica da je Hajduk posljednjih godina bio čak i bolji u toj otimačini u tuđem dvorištu.

Goran Vučević je nedavno dao intervju u kojem je kazao da se pitao koja je to nevidljiva falinga s Josipom Juranovićem kad ga je krenuo skautirati. Jer radilo se o velikom talentu koju je par kilometara od Maksimira prolazio ispod radara Dinama. Onda je i logično na prvu misliti da oni nešto znaju što Hajduk ne zna. Ali nije tako, pogreške se događaju svakome, Hajduk je doveo Juranovića koji je trenutno desni bek europskog renomea. Koliko god i u Splitu često bio doživljavan sa skepsom.

Sad se slična stvar dogodila s Jurakom, momak je doveden iz Rudeša, hajde, to je ipak malo udaljenije od Maksimira nego je to Juranovićeva Dubrava bila. Još jedan indikativan propust Dinama, koji više nije u situaciji da bez problema gomila mlade igrače, pa ako i jedan-dva iz generacije uspiju, super. Nema više Mamića sa svojim sustavom, a i pravila su sve rigoroznija što se tiče posudbi, tako da je manevarski prostor sužen za makinacije.

Dobra stvar je na kraju bila i posudba Brekala, iako se nije napravilo ono zbog čega je doveden, ali to stvarno nije njegova odgovornost. Čovjek je bio drugi asistent lige s odigranom nepotpunom polusezonom, jednostavno je pokazao da je klasa, a Hajduk je tu napravio bitnu stvar. Iako je sezona bila gotova i moglo se proturiti tezu da ne treba igrati posuđeni igrač, ispoštovan je džentlemenski dogovor. Brekalo je igrao do kraja, pokušao je izboriti Euro, obzirom na pokazane igre i formu imao je zasigurno mjesto ispred nekih igrača lige, ali hrvatski nogomet je u nekim stvarima naprosto krivo posložen i vođen od licemjera spremnih na kompromise zbog dobrih odnosa. Hajduku ostaje upisano da je bio fer prema posuđenom igraču, a vjerujte da to nije nebitno, to je zalog za neke druge posudbe kojima možeš dovesti igrače koje inače nikako ne bi mogao platiti.

Pozitivna strana su i navijači i članovi, koji su svoje odradili, ruše se rekordi, prodaja proizvoda ide kao luda i u potpunosti je izvan okvira hrvatskih uvjeta. Jedno pražnjenje bijesa u sezoni upadom na teren, koliko god bilo neprihvatljivo u današnjem nogometu, jednostavno se mora zaboraviti. U ovoj sezoni se u manje-više svim ligama događalo slično, kakav psiholog bi vjerojatno neke stvari spojio i s pojačanom agresijom nakon nekoliko godina pandemije, i to naprosto nije bila stvar samo rezervirana za tradicionalno divljiji Balkan. Samo u engleskoj ligi nije bilo sličnih ekscesa, ali svi oni koji se bune na navijače zasigurno bi proklinjali Hajduk kad bi stavio polovicu cijene ulaznica koliko su u Engleskoj. Problem huliganizma na tribinama njima nije riješila zla Margaret Tatcher, nego novac. Stadioni su postali mjesto za izlazak višeg staleža.

Sve drugo je na kraju ispalo negativno, jer se rezultat gleda, a on nije bio dobar. Jedan pravi pomor s ozljedama kumovao je ovakvom razvoju, ali teško se oteti dojmu da je Hajduk borbu za titulu izgubio trenerskim promjenama. Leko čiji je nogomet od starta bio upitan za ovakav sastav je počeo sezonu, iako je u klubu bilo ljudi koji su smatrali kako je lanjskog ljeta trebao otići. Nakon serije lošijih rezultata on odlazi, a dolazi Karoglan, što se na kraju pokazalo lošim potezom.

A loš je bio iz serije odluka u posljednje tri godine. Lukša Jakobušić je dosta sudjelovao i u slaganju kadra, on je ponekad inzistirao na imenima za dovesti, a onda je svlačionica pomalo gubila homogenost. Druga najgora stvar koju možete napraviti za nogometnu svlačionicu je imati drugačije kriterije prema igračima. A u Hajduku je to tako bilo (prva najgora je imati ogromne razlike u plaćama, u Hajduku to nije slučaj, unatoč nekim medijskim štrapanjima).

U takvoj situaciji Karoglan je došao kao trener koji je u dobre s igračima, ali jasno da je onda i on bio popustljiviji prema jednog grupi. Na taj način se izgubi svlačionica. Pouzdano znam da je bio izbor Mindaugasa Nikoličiusa, koji ga je vidio kao dugoročno rješenje na klupi. Jer Karoglan je izuzetno sustavan trener, analitičan, sprema se za protivnika toliko temeljito da ponekad o njima zna više nego oni sami. No, u nogometu to nije dovoljno, treba biti i psiholog i sociolog za upravljanje takvom skupinom ljudi. Nešto što je recimo Carlo Ancelotti doktorirao. Ovakva situacija s ekipom garnirana s ozljedama koje su osule sastav jednostavno je na kraju dovela do propasti posljednju četvrtinu prvenstva.

I sada završni dio o kadrovskoj politici, zbog čega smo i čekali ovoliko s analizom. Jer dogodio se remont u klubu, u odnosu na prošlu zimsku pauzu prije šest mjeseci Hajduk ima novog predsjednika, sportskog direktora te trenera. A za zaključak jesu li to bili dobri potezi, moralo se sačekati sva imenovanja.

Predsjednik Jakobušić je svakako trebao otići, sam je rekao da ako ne uzme titulu da je to to. Nadzorni odbor je u tom trenutku napravio dosta logičnu stvar, maknuo ga kad je postalo jasno da se do titule ne može i dao nešto više vremena novom predsjedniku. O Ivanu Biliću za sada ne možemo puno kazati, vidi se da je došao iz korporativnih voda, čini se kao da je očekivao ipak nešto bolje uređen sustav unutar Hajduka, može mu se malo zamjeriti da neke stvari sporo rješava. Ne mislim tu na trenera, daleko od toga, ali obzirom na sve priče koje su se po medijima vodile oko kluba, jasno je kako su odnosi s javnosti trebali biti bolji. U dinamičnom okruženju kakav je nogomet uopće, a onda Hajduk posebno, ne može se ta stvar ostaviti za rješavati poslije.

Nikola Kalinić postavljen je vjerojatno na mjesto sportskog direktora kao kompromisno rješenje. Odlaskom Nikoličiusa Hajduk se našao u čudnoj situaciji. Iz Hrvatske se ne može uzeti sportskog direktora koji je iole blizu njegovoj klasi. Jedino ime koje se donekle ističe znanjem je Goran Vučević, koji je u startu odbacio takvu mogućnost, a i upitno je koliko bi se njemu radilo u uvjetima stresa, što pozicija sportskog direktora u Hajduku jeste. Dovesti stranog sportskog direktora je pak ogroman rizik, čak i da se radi o vrhunskom stručnjaku, jer adaptacija, jer pritisak u klubu, jer pritisak izvan kluba (bar 50.000 priučenih sportskih direktora bi strancu objašnjavali što Hajduku treba). Kale se tu nametnuo kao nekakvo logično rješenje, a svojim beskomporomisnim stavovima je i kupio dobar dio publike. Ionako je većina svjesna da Hajduk ima dobar kostur ekipe, da je prvo trebalo neke stvari srediti iznutra. A ne postoji osoba na planeti trenutačno koja to može bolje od njihovog dojučerašnjeg suigrača.

I na kraju trener, što je bio glavni zadatak Kalinića ovaj rok. Od starta je bilo jasno kakve trenere traži, one koji imaju reputaciju i gard, koji znaju držati svlačionicu u okvirima. Sousa kao očigledno prva želja je otpao jer nije želio dolaziti u HNL, smatrao je to stepenicom niže u svojoj karijeri. Ivan Jurić je napravio glupost, najprije je pristao, pa onda zaključio kako ipak to nije momčad po njegovom guštu, pa nakon toga odustao. To se jednostavno ne radi, kad se i na stranu stavi da je zajebao Hajduka, ostaje mu ova fusnota u karijeri koju će drugi klubovi uzimati u obzir prilikom pregovora s njim.

Dođe onda Gennaro Ivan Gattuso, kao kakva nuklearna bomba. Ako Sosusa nije htio rušiti svoju reputaciju HNL-om, Gattuso se ponio skroz drugačije. Iza sebe ima klubove kojima Portugalac nije bio ni blizu, imao je klasično novčano bolesnu ponudu iz Arabije, ali se odlučio za Hajduk. Teško mi se oteti dojmu da milanski pitbull ima želju s nekim klubom napokon napraviti nešto veliko i mjerljivo trofejima. Iako nakon niza godina donošenje trofeja u Napoli je samo po sebi velika stvar. No, dvije titule i neki dobar put u Europi mnogo bi značili i za njega, ne samo za Hajduk. Vodio je počesto klubove velikog imena koji su u krizi, bio je ograničen mogućnostima, sad mu je valjda vrijeme da napravi i velike stvari. Karakterom teško da se moglo odabrati pogodnijeg trenera, kako će to izgledati na terenu gledat ćemo u mjesecima koji dolaze. Ono na što se treba kladiti je da bi svlačionica ipak trebala biti harmoniziranija nego do sada.

Na kraju je zbir kadrovskih promjena pozitivan. Iako se kroz medijske natpise moglo steći dojam da su katovi Poljuda u potpunom rasulu, klub prije priprema ima sve bitne pozicije popunjene, a na travnjaku će biti trener koji je do sada vodio Milana, Marseillea, Valenciu i Napoli. Ipak nekako bolje nego prije koji mjesec. O tome kakav je njihov rad zaključke možemo donositi tek za nekih 365 dana.

Ako ste mislili da je gotovo, prevarili ste se. Mora se dotaknuti još nekih stvari, omladinske škole Luka Kaliterna ponajprije. Koja za sada izbacuje dobre igrače po sezonama, ali kod kojih je jedna stvar jako primjetna. Radi se o igračima iz doselekcije, već neko vrijeme nije do bitne seniorske role došao neki igrač koji je više od pet godina proveo u Hajdukovom pogonu. Pukštas, Sigur, Prpić, Hrgović, Jurak, pa i Šošić koji iza sebe ima odličnu sezonu na posudbi i čak i reprezentativni nastup: svi su oni u Hajduk i Split dovedeni u jednom dijelu svoje karijere. Zaključak se nameće sam po sebi, u pionirima i kadetima se ne radi dobro s domaćom djecom i tu bi nešto trebalo mijenjati. Je li loš sam trenažni proces, je li se premalo radi na psihološkom i mentalnom dijelu, jesu li baš svi splitski roditelji nenormalni sa željama za svoju djecu, to nije na nama da zaključimo, nego na Hajdukovoj struci. Ali nešto trebaju mijenjati, to je očigledno, ne može se samo doselekcijom hraniti.

Na to se nadovezuje posljednji dio ovog sad već opsežnog teksta. Hajduk za razvoj svojih igrača mora imati klubove partnere. Nekako se logično nameće da se suradnja s Radomljem mora produbiti i pojačati, definitivno bi trebao postati još izraženiji feeder klub. Kako i na koji način, ponovno je na struci. Nije neka velika tajna da za Šošića postoji interes drugih klubova, a i Prpiću je jedna plusezona gore mnogo značila. Već je to dovoljno da se taj odnos na kraju isplatio. S druge strane je zapravo nedospustivo da se dogodi da Solin ispadne u ligu niže. A bili su idelani za ove dvojne registracije, samo je to bilo loše uređeno, plus je Solin imao okapanja unutar svog sustava. Generalno je odnos Hajduka s klubovima u okolici patio ove tri godine, Jakobušić se bio postavio dosta arogantno prema njima, to je dovelo i do kraha u županijskom savezu, to je nešto što Hajduk ipak treba iznova izgraditi. S pozicije moći, ali ne kao tiranin nego kao saveznik.

Mnogo je posla pred triom Bilić, Kalinić i Gattuso. Samo se navijački možemo nadati da ćemo u istom ovakvom tekstu za godinu dana napisati kako su bili dostojni svoje uloge.

PODIJELI

Vezane vijesti

Search

Follow Us

Split

36.6℃

W 4.5m/s

30%

1009.4hPA
  Vrijeme oko 17h:
37℃
Sri
35℃
Čet
36℃
Pet
32℃
Sub
30℃
Ned
  Vrijeme by DHMZ

Posljednje objavljeno