Bio je 6. listopad, dopisništvo Novog lista u Zagrebu je zagrijavalo roštilj, plan je bio ispeći solidnu količinu do kraja posla, pa onda pojesti i profeštati. Sljedeći dan bio je neradan, to je bilo doba kad se još slavilo 8. listopad kao Dan državnosti, a tiskanim medijima uvijek je dan prije praznika slobodan.
A onda je dojava o ubojstvu prekinula ekipu za roštiljom, koja je ujutro ispod Dolca kupila i meso. Bilo je crnokronikaša tamo, trebalo je na teren. Danas radna verzija završenog slučaja glasi kako je beskućnik došao do zgrade koja je jedno 300 metara od dopisništva Novog lista, ali i jedno 100 metara od Policijske uprave zagrebačke, pištolj za koji nije najjasnije kako je napravio uperio u mladu poznatu odvjetnicu i ubio je.
Potom je iz tog gradskog okruženja jednostavno išetao te s pištoljem prohodao do Zaprešića i tamo u štaglju nastavio spavati, zadržavši pištolj kojim je ubio mladu pravnicu. Pa će policija, po nekoj dojavi valjda, koji tjedan iza toga pretražiti štagalj, najurednije pronaći pištolj i poslati beskućnika u zatvor. Gdje će mu na račun sjedati solidan novac sa strane, za koji se ne zna odakle mu. E, da ne zaboravimo, malo prije ubojstva beskućnik je otišao u ekskluzivni dućan i kupio skupocjeni šampon. Onako, neka se nađe.
Dakle, hrvatska je javnost prije više od deset godina progutala ovu priču, dakle u vrijeme kad je bila manje mentalno uškopljena nego je to danas. Priču u koju zapravo nitko ne vjeruje, ali smo se nespremni prepirati sa sustavom jednostavno odlučili prihvatiti i nastaviti dalje. Koliko god je u to doba slučaj ubojstva Ivane Hodak, jer o tome se radi, tresao naslovnice, pa čak i Vladu. Bilo je velikih smjena u policiji, a sve je na kraju kulminiralo niti mjesec dana poslije ubojstvom Ive Pukanića i Nike Franjića.
Danas se čini da Aferu plin s naslovnica čak ne može izbaciti ni čepukanje Severine i njezine sestre, stvarno se dobro drži medijski, unatoč ponekom poltronskom pokušaju da se sve stavi sa strane. Pa onda netko možda pomisli kako će se možda pod ptitiskom javnosti ići do kraja. Budimo iskreni, malo tko i od novinara koji rade na ovoj temi vjeruje da je Damir Škugor bio mastermind u ovoj operaciji i da je radio bar bez prešutnog odobrenja s neke puno više instance.
Ali, prateći empiriju kod skandala, može se gotovo sa sigurnošću zaključiti kako će ostati na ovoj razini i nekako će kroz vrijeme sve izblijediti, samo će na onim dosadnim novinarskim spiskovima afera biti još jedna s 800 milijuna kuna. Zapravo preko milijarde, ali čemu cjepidlačiti, stavit ćemo samo čistu zaradu. Pogotovo jer se ovo ne dira EU novaca pa da odjednom kao nekakva deus ex machina iz grmlja izlete europski tužitelji i odrade posao do kraja.
Sjetimo se slučaja Gabrijele Žalac, u oči su nas lagali kako tu nema ništa, kad se pojavilo EU tužiteljstvo i obavili svoje, u oči su nas lagali da nas nisu u oči lagali prije.
Pa, tako će vjerojatno biti i sad. Jedini mogući benefit je da novac koji je trebao završiti negdje drugdje nije došao, teško se oteti dojmu da se dio sredstava ne bi prelio u neke druge stvari u Hrvatskoj. A možda je rješenje da baš svugdje uzmemo po bar euro EU novaca, pa da nas svugdje nadziru?
